virtuela

petak, 27.01.2006.

Dan sjećanja na žrtve Holokausta

Prijateljica Radka ima jednu malu drvenu škrinjicu koju prigodno naziva "Pandorinom kutijom". Naslijedila ju je od svoje bake. U škrinjici je baka pohranila fotografije i platnene Davidove zvijezde koje su nosili članovi obitelji u strašno doba njemačke okupacije. U istoj kutiji pohranjene leže i brojne dopisnice iz Terezina. Pisane su na njemačkom i na češkom, a sve su tiskane poput formulara i očigledno cenzurirane – to su dopisnice Crvenog križa, rijedak privilegij koji su u ovom dijelu Europe uživali isključivo obitavatelji Terezina.

Radka i ja iščitavamo njihov sadržaj. U jednoj od dopisnica tetka Emilia daje upute što učiniti s tri krznena kaputa. U drugoj bratić Erwinek piše kako je gladan. Većinu, one na njemačkom, ne razumijemo. Neke od dopisnica stigle su od rođaka za koje Radka nikada nije čula – raspituju se kako su drugi članovi familije, tko je deportiran, a tko nije, kako preživljavaju?

Tko su ti ljudi? Kako su završili? Je li se koji od njih vratio iz logora? Kako to da baka nije podijelila njihovu sudbinu? Što je bilo s Emilijinim bundama i jesu li nekako doturili paket s hranom nesretnom Erwineku?

Na ta bi pitanja odgovore mogla dati jedino Radkina baka, ali ona je – o, ironije! kao da se život igra najbanalnijeg romana – obolila od Alzheimera i ne prepoznaje više ni vlastitu djecu. Kada je bilo vrijeme, djeca – Radkina mama Eva i ujak Zdenjek – nisu pitala, a baka iz nekog samo njoj poznatog razloga nije pričala.

Moja je baka pričala. Ali iz onog što je pričala, stekla sam dojam da možda baš kao i Radkina baka nikada nije prevladala osjećaj krivnje da je ona eto, preživjela.

Velika obitelj mađarskih Aškenaza zatekla se četrdesetih godina prošlog stoljeća u tri države – u Mađarskoj admirala Hortija, u Pavelićevoj NDH i u Nedićevoj Srbiji.

Od mađarskog ogranka preživjelo ih je samo dvoje – brat i sestra. (Kasnije su njihovi bračni partneri pobjegli jedno s drugim. Krasan skandal).

Tridesetak članova obitelji iz Hrvatske skončalo je odreda u Jasenovcu.

Tik pred rat, baka je s roditeljima preselila iz Osijeka u Beograd gdje je pradjed vodio uspješnu građevinsku firmu, a ona upisala fakultet. Kći jedinica, pa još buržujka, već na prvoj godini studija pristupa SKOJ-u i početkom rata prelazi u ilegalu. To joj spašava život.

U sklopu mjera odmazde zbog partizanskih aktivnosti u Srbiji, pradjed je ustrijeljen odmah po hapšenju s ostalim muškarcima-Židovima. Prabaka je pak zajedno s drugim ženama i djecom deportirana na Banjicu odakle su ih u sljedećih nekoliko dana sve odreda razvezli po gradu i ugušili Cikolonom B u kombijima, specijalno dizajniranim za transport živog tereta semitskog podrijetla. Akcijom gušenja upravljao je zapovjednik Sigurnosne policije, Dr. Emanuel Schäfer.

Puno godina kasnije čitam u studiji Hane Arendt - "Eichmann u Jeruzalemu – Izvještaj o banalnosti zla" kako je u kolovozu 1942. Staatsrat Harald Turner, šef civilnog ogranka vojne uprave na Balkanu, ponosno izjavio da je Srbija jedina zemlja u kojoj je uspješno riješen problem Židova i Cigana. Kombije su vratili u Berlin, neka se nađu.

Nakon rata Schäferu je suđeno u Njemačkoj. Za gušenje 6,280 žena i djece u Srbiji dobio je šest godina i šest mjeseci zatvora. Vojni zapovjednik regije, general Franz Böhme, počinio je samoubojstvo, a Turner je izručen vlastima FNRJ koje su ga osudile na smrt.

Nakon oslobođenja baka se vratila u roditeljski dom gdje je zatekla nepoznate ljude-izbjeglice. Od vlastite je obitelji na životu našla jedino kućnog ljubimca, zlatnog kokera španijela kojega su susjedi uzeli k sebi kada su mu vlasnici netragom nestali. Pas je bio presretan kada je vidio staru vlasnicu! Baka mi je iznova i iznova pri svim našim razgovorima prepričavala njihov ponovni susret:

"Trčao je i trčao oko stabla u dvorištu i nije mogao stati! Toliko je bio sretan! On je jedini preživio... Njega nisu ubili... On je bio plemenitog roda, potpuno čistokrvan. Potpuno čistokrvan...".

27.01.2006. u 17:41 • 10 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 23.01.2006.

Medek

Dobila sam na novogodišnjoj tomboli dva preslatka sapunčića-medeka. Miris: cimet+med. Kad su zapakirani, još su slađi zbog karirane mašnice oko vrata.

Jedan sam odmotala, eno ga u kupaonici.

Veli Pajo, nakon nekoliko dana uporabe:
"Znaš, čudno je... kad perem dupe... uvlačiti medeka u šupak"...

Prelazim na tekući.

23.01.2006. u 00:00 • 5 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 22.01.2006.

Drama Queen

Prije nešto manje od dvije godine Pajina se uvrnuta sestra, već spomenuti biser Draguljče, unezvjerena javila bratu. Mucho čudno, jerbo - pisala sam o njima ranije - pod normalnim okolnostima, to dvoje skoro pa ne komuniciraju.

Draguljče izbezumljeno dahće s druge strane telefonske linije.
"Dogodilo se nešto PRESTRAŠNO!!!" - kaže.

Moj dilber iz istih stopa kreće ususret sestri uvjeren da je ova: ili HIV pozitivna, ili u teškom dužničkom ropstvu, ili je ubila nekog od svojih jebacha pa joj sad treba pomoć pri uklanjanju lešine.

Na kavi sazna da je najtiražniji češki tabloid BLESK upravo tog jutra lansirao naslovnicu s Draguljčetom u centru! Viđ sliku. Ja zabilježila da se nađe budućim generacijama.

Draguljče se na naslovnici milijunskog tiraža žvalavi s Ondrom Kajzerom, poznatim češkim glumcem, teškom Lolom bekrijom, ispičuturom i kurvišem.

Naravno, na naslovnici se ne spominje Draguljče imenom i prezimenom, jerbo nitko ne zna tko je ta misteriozna debeljuca. Samo upućeni mogu prepoznati njezin lik i djelo, jerbo je u kutu pri dnu fotografije zabilježen i Waldo, njezin mopsić, Božićni poklon od dilbera koji ju je uz taj znak pažnje obavijestio da je ostavlja te da se ženi za neku studenticu koja je s njim ostala noseća. Mopsić se na mojoj fotki ne vidi, a daleko je najljepši!

Ali, zato naslov vrišti - KAISER NIKAKO DA SE SMIRI - PO NOĆI SE NAVLAČI S LJUBAVNICOM - OLDO, PIJEŠ, TUČEŠ SE PA JOŠ I KURVAŠ POVRH SVEGA!!!

Tekst na stranici 2 upozorava Oldu da se sabere i vrati zakonitoj supruzi koja iz samo njoj poznatih mazohističkih pobuda tolerira Oldu i Oldin kurvarluk+alkohol.
Gospođa Kaiser, ta vjerna Penelopa koja već 20 godina iz dana u dan odbija prosce sve iščekujući da se Olda vrati iz hospode, drži sve simpatije potpisnika teksta. Kaisera karaju, ali onako, dobronamjerno - Boys will be boys, što se tu može?
Draguljče međutoa, nitko ni ne spominje, jerbo je ona u ovoj priči samo ilustracija. Zatekla se u krčmetini pa se dovatila Kajzera kao i milijunske mase prije i poslije nje.

I sad bi tu bio kraj priče da se Draguljče nije totalno uživila.

Kao, proganjaju je paparazzi!!!

Što da učini??? Kamo da se skloni od njihovih znatiželjnih kamera, bliceva, Blesk novinara, ludo jurećih vespi koje joj zuje za leđima kamo god da se obrne!??! Njezin život je uništen! Da li da skromnim sredstvima kojima se uzdržava otkupi cijelu nakladu??? Ali kakva joj vajda od toga kada više ne može na cestu bez umjetnog nosa i brkova???

Sirotica se sva zapjenila, ali je bome i krelca Paju uspjela zabrinuti.

Dođe on doma i sve mi ponovi, kao - jadna sestra - život joj je uništen, što će sad disgracjata???

Ja ga pogledam sažaljivo i velim - život joj je vot d fak??? Na koji način uništen??? Šta, izgubit će milijunske ugovore kao Kate Moss ili će joj oduzeti nepostojeću djecu??? Roditelji i rodbina će čitati češke tabloide po Vancouveru??? Nepostojeći muž će potegnuti brakorazvodnu parnicu??? Praški će je magistrat uvaljati u katran i perje te na tračnici iznijeti iz grada???

Pa jebateled, Draguljčetu se dogodila najznačajnija, najsretnija, najuzbudljivija, najluđa stvar u životu - nešto čime će mahati do kraja svoga bivstvovanja na ovoj planeti - a on se nervira!?!?!?!

Evo, kako sam rekla, prošlo je skoro dvije godine od "nemilog incidenta", a Draguljče mi je neumorno prepričavala isti taj događaj kada smo se slučajno srele - kao da je Blesk koliko jučer objavio njenu adresu i broj telefona.

Uvjerena sam da je to jedna od najsretnijih epizoda njezinog Drama Queen života.

Svaka sličnost s Njujorčankom i pravosudnim prenemaganjem sasvim je neslučajna. Znate onu o potkivanju konja i ambicioznim žabama...

22.01.2006. u 00:34 • 7 Komentara • Print • # • ^

petak, 20.01.2006.

Andrija Warhola među Hrvatima

Prvo je Marcel_Duchamp izložio Pisoar i rekao: “Fuck you all, umjetnost je što ja kažem!".

Pedesetak godina kasnije, na tragu Duchamp oslobođenja, Andy Warhol izlaže svoje Campbell supe, Coca Cola boce i cijelu plejadu Americana motiva.

Neki od najpoznatijih imagea općenito, ne samo Warholovog opusa već i američke pop-kulture dvadesetog stoljeća, upravo su ikone hollywoodske tvornice snova obrađene u prepoznatljivo Warholovskom maniru. Njih prepoznaje svatko, od Aberdeena do Vladivostoka – Marilyn, Elvis, Liz Taylor, Humphrey Bogart, James Dean…

Neki dan na TV-u super dokumentarac o Mikovi, slovačkoj vukojebini s rutenijskom nacionalnom manjinom, rodnom mjestu Warholovih roditelja. A ja, k’o za inat, na večeri kod poznanika kod kojih se baš i ne mogu baciti na kauč pred TV ekranom i reći im: “Hvala na kuhanju i ždranju, ja bih sada gledala Absolut Warholu Stanislawa Muche”.

Pa sam bila primorana virkati skrivečki u susjednu prostoriju gdje je žmirkao TV.

A film super! Režiser Mucha, prasac predpotopni, dobro se zajebava i snima širu Warhola familiju koja s Endrjuom ima veze koliko i s Apollo svemirskim misijama što ih međutim ne priječi da ocjenjuju Warholov stvaralački lik i djelo.

"Andrew gej??? Nema toga kod nas u Mikovi!".
Priča luda – k’o da gledam Dinjevac ili Pitomaču + tamošnje njuške, čak im je i jezik nevjerojatno sličan!

Ondak sam razmišljala.

Koga bi Andrija danas ofarbao među Hrvatima? Tko su najprepoznatljivije ikone HR pop kulture u ovom trenutku?

Osobno se odlučih se za Severinu i Gotovinu.

Ali trebalo mi još dvoje, da bude onako zgodno platno s četiri kvadrata.

Pa sam SMS-om anketirala najbliže prijatelje i rodbinu.

Evo rezultata za brojeve 3 i 4:

Janica Kostelić – 4 glasa
Franjo Tuđman – 3 glasa
Ivo Sanader – 2 glasa
Ljubo Ćesić Rojs – 2 glasa
Josip Broz Tito – 2 glasa
Ante Pavelić – 1 glas
Helga Vlahović – 1 glas
Ivo Robić – 1 glas
Hamdija – 1 glas
Arijana Čulina – 1 glas
Mirko Filipović – 1 glas
Velečasni Zlatko Sudac – 1 glas
Denis Latin – 1 glas
Marko Perković Thompson – 1 glas
Stipe Mesić – 1 glas
Hloverka Novak Srzić – 1 glas
Neven Ciganović – 1 glas
Žak Houdek – 1 glas
Goran Ivanišević – 1 glas

20.01.2006. u 00:44 • 14 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 19.01.2006.

O psihomotoričkim (ne)sposobnostima, ljubiteljima dlakavih žena i još nekim sitnicama…

U davna vremena kada je moj Brat bio još mlad i neupućen, u jednom je odsudnom trenutku dopustio da ga ophrvaju emocije pa je počinio sudbonosnu grešku.
Ne sjećam se više koji je to rođendan bio kada je u mojoj novozagrebačkoj izbi zazvonio telefon. Na drugoj strani žice Brat Humanista.
Kaže:
“Ciao, Seko! Sretan ti rođendan! Plaćam ti vozačku školu”.

Ono što nesretni Braco nije mogao znati, a priznat ću da sam i samu sebe vraški iznenadila, bilo je da ja naprosto ne umijem voziti. Unatoč svim školama, instrukcijama, dopinzima, teškim drogama i hipnozama. Što je čudno, jerbo sam na bicu, koturaljkama, klizaljkama sasvim OK.

Dobro, ne snalazim se u prostoru, nemam pojma gdje je što, lokacije pamtim po izlozima, ali to je kao tipično za većinu žena pa se ne osjećam nekim teškim freakom.

Problem s automobilom je u tome što ja jednostavno nisam u stanju upravljati vražjom mašinom. Recimo, ako idem na rikverc, ja doslovce moram zatvoriti oči, dobro razmisliti u kakvom su odnosu volan i kotači i tekar onda znam kako “motati”. Glupo, znam, al’ je tako i ko mi šta more?

Ono što se danas naziva “Attention Deficit”, tj. dobri stari manjak koncentracije je pak drugi par rukava. Skužila sam da od mene stvarno nikada neće biti vozač kada sam tako jednom prilikom uhvatila samu sebe kako vozeći buljim u neke kuhinjske krpe u izlogu. Pisalo “POVOLJNO”.

I tako je započela serija mojih padova vozačkih ispita što je u pogledu stresa i obrazovne traume zasjenilo sve trigonometrije, fakultete, magisterije i pizzematerine kasnije. Ni tri prestrašna semestra metodike i napredne statistike ne mogu se usporediti s hororom parkiranja vozila postrance. Svaki put kada bih pala, skrušeno sam zvala nesretnog Brata koji je morao uplatiti sljedećih (minimum!) deset sati vožnje koliko je potrebno da bih ponovno pristupila ispitu, jerbo je (A) kakti bilo glupo da odustanem, a (B) sama nisam imala za extra jogurt i kiflu, a kamoli auto-školu.

Ukupno pet padova.
Šesti put prolaz, i to na suze!
Da sam znala, rasplakala bih se ja i ranije!

Nesretni je Braco u međuvremenu bankrotirao, a ja se među prijateljima i familijom uvrnuh u legendu.

Da stvar bude bolja, ni dan-danas ne vozim. Teški stres. Samo bi me grda nevolja natjerala da se ubacim među vozače.

E sad, zašto ovo pišem???

Zbog teksta u nedjeljnom “Observeru” o ženama i depilaciji –
"Plucking Hell".

Daklem, kako sam pet puta padala vozački ispit, zbrojite i oduzmite sve odvožene sate, dogodilo se da smo auto-instruktor Ivek i ja postali teški drugari, da ne kažem intimni prijatelji.
Dobro, intimni baš i ne, iako mi je nezajažljivi Ivek već na drugom satu stavio capicu na koljeno, no to smo lako sredili tako što sam Iveku spremno poručila “Il’ me ženi, il’ tamburu kupi”, al’ me nemoj zajebavati na zadnjem sjedištu svoga auta, nit' si ti Bitanga, nit’ sam ja Princeza. Pa je Ivek shvatio da tu kruva ne bude, ali zato smo se tijekom bezbrojnih sati iza volana fino napričali, a nakon mojih spektakularnih padova pili bi u lokalnoj birtijetini.

Pa sam o Iveku sve saznala.

I o njegovom ne nužno nesretnom, ali sasvim sigurno turbo dosadnom braku, i o mrzovoljastoj kćeri pubertetliji koja je debela + nesretna jer je dečki ne vole, a Ivek ne zna kako da joj pomogne. I o povučenom sinu-zaljubljeniku u sport, i o pohlepnoj familiji u Zlataru, i o podmuklim kolegama iz auto-škole. I tako dalje, i tome slično.

Ivek bi sjedio na sjedalu do mene, a kako je stasom Pikulence, stavio bi svoje kratke nožice na kontrolnu ploču te tako komotno besjedio o svim temama dostojnim priče.

Toliko smo si postali intimni da mi se u jednom trenutku povjerio kako strašno voli dlakave žene.

“Kak misliš dlakave?”, pitala sam uzaludno pokušavajući prebaciti iz druge u treću, a sve mjerkajući kombi u traci s lijeve strane + napregnuvši maksimum umnih sposobnosti ne bih li se dosjetila gdje je ono kočnica, a gdje gas, lijevo-desno, desno-lijevo?

“Dlakave, dlakave, po tijelu dlakave!”, nastavio je Ivek. “Noge, ruke, pazuha, da se ženska ne brije, to volim!”.

“Isusa ti, Ivek!, a da se zaposliš u ZOO-u??!", pokušala sam stvar prebaciti na šalu.

“Ženi sam zabranil da se brije”, sasvim ozbiljno će Ivek.

“Pa ti si Ivek, Bog Otac za feminstički pokret!”, zaključila sam. “Da ti možda smeta i grudnjak pa da nam postaneš ikona?”.

“Nemam ništ protiv grudnjaka, ali ne mora ga biti”, odgovorio je Ivek-Osloboditelj.

Onda sam ga uputila na poslovnicu Zagrebačke banke na tramvajskom zaokretištu Dubrava gdje je u to doba službovala neka blagajnica s izrazito dlakavim prsima. Nesretnoj su ženi dlake fakat izvirivale ispod blago raskopčane bijele košulje. Do tada sam mislila da bankarka naprosto ne zna tajne depilacijskog zanata, no Ivek me natjerao da po prvi puta razmotrim mogućnost da bankarka doma možda drži Neandertalca koji voli podatno-krznom obmotano žensko tijelo pa me to mrvu posramilo, jerbo sam mislila da sam verzirana u svim perverzarijama tijela i duha, a kad ono – nemaštovito pile!

Eto.

Kome se ne da čitati “Plucking Hell” iz Observera, a ipak ima zajem, kako bi rekli Česi, o dlakama i dlakavicama, upućujem vas na link iz članka.

Inače, nema veze s dlakama, ali ima s ogromnim i teškim trbuhom koji mi ne da disati.
Prije par tjedana SMS-om sam obavijestila znance da mijenjam škembu za kuću na moru (ozbiljne ponude pod broj), ali sad sam već toliko očajna da ga dajem budzašto. Možda se nađe kakav Prego Ivek pa da me odmjeni...

A jučer gledam Jay Lenoa i prikažu u nekom tupavom prilogu Toma Cruisea i onu njegovu novu krasoticu Katie Holmes – Katie trudna ko Keopsova piramida, ogromna, samo što se ne porodi, pa velim Paji:

”Jebote, ove celebrity – sve su trudne ko vjeverice, tri mjeseca maksimum. Čuješ da je noseća, sutra rodi, a već prekosutra joj djeca kreću u školu. Kao da su neka druga vrsta. Ovo moje nikako da završi”.

Da ne velim da kurbeštija izgleda ko grom!

A ja, kuku-lele, ode mi karijera mažoretkinje u parampamčad...

PS. Autor fotke je Gonzales Fernandez - ciklus "Bodyhair".

19.01.2006. u 01:33 • 9 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 16.01.2006.

Žmirkajuća svjetla i druga otkrovenja

Još od proslave Nove godine preslušavam stvarno sjajan Eels album "Blinking Lights and Other Revelations". Vrutje preporuke!

Za dobru recenziju islandske scene pročitajte "Rambling in the Wind" post na Digitaltrash-u.

Na TV-u turbo depresivni dokumentarac o tragediji ruske podmornice Kursk - ta me se priča baš gadno dojmila u doba kada se drama odvijala, posebno ona scena kada kamera uhvati KGB agenticu kako s leđa zabada injekciju sa uspavljujućim sredstvom u vrat one očajne žene koja je pred mikrofonom kritizirala Putina i svu tu sovjetsko-vojnu bagru čiji je paranoidno-totalitarni mentalitet kumovao zakašnjeloj, tj. propuštenoj akciji spašavanja.
Toliko o dostojanstvu čovjeka.

Identičan mentalitet i filozofiju upravljanja državom i društvom vidim u Kini i načinu kako skrivaju informacije o jebenoj ptičjoj gripi. Kao da će njihove laži & partijski dekreti promijeniti putanju virusa.

16.01.2006. u 20:46 • 2 Komentara • Print • # • ^

Svi + Sve

Svi + Sve mi idu na kurac.

Artwork je by Filip Turek.

16.01.2006. u 03:34 • 1 Komentara • Print • # • ^

subota, 14.01.2006.

Nevolje s Nobelom

Prije dvadeset godina, u siječnju 1986., umro je pjesnik Jaroslav Seifert, jedini češki literat kojemu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost.

Kada je u jesen 1984. u Prag stigla senzacionalna vijest o odluci švedske akademije da je 83-godišnji i već teško bolesni Seifert novi Nobelovac, čehoslovačka obavještajna služba StB koja se pod egidom zaštite ustavnog poretka prvenstveno bavila uhođenjem i šikaniranjem vlastitih građana, u prvi mah nije znala kako reagirati.

Književnost i politika u totalitarnom društvu istoznačne su – StB je vijest iz Štokholma prvenstveno tumačila kao neprijateljsku političku poruku a manje kao umjetničko priznanje opusu od tridesetak poetskih zbirki koliko ih je Seifert za života objavio.

Više na Bestseleru.

14.01.2006. u 01:55 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 12.01.2006.

Burning Love 1

Jedna Australijanka je izbola makazama muža jer je neprestano puštao istu pesmu Elvisa Prislija.

U saopštenju policije se navodi da se mlada žena makazama ustremila na svog bračnog druga tokom žustre rasprave povodom njegovog puštanja Elvisove pesme "Vatrena ljubav", velikog hita iz 1972. Muž je primljen u bolnicu u Northemu, stotinak kilometara od Perta, zbog uboda u rame, leđa i butinu.

Prema rečima lekara, njegove povrede nisu opasne po život, ali to ženu neće osloboditi odgovornosti i biće joj suđeno za pokušaj ubistva.

12.01.2006. u 18:24 • 4 Komentara • Print • # • ^

Burning Love 2

Jedan turski trgovac optužen je za povredu privatnog vlasništva jer je imao seksualni odnos s lutkom.

Muškarac star trideset godina, zaposlen u prodavnici odeće u Antaliji, nađen je kako nag grli lutku na naduvavanje, a zatekle su ga kolege, kada su došle u jutarnju smenu, i to u izlogu prodavnice. Policija je pozvana pošto su na lutki uočena čudna oštećenja i ugrize, a na analizu u jednu laboratoriju su poslate i ostale lutke.

Prema tvrdnji kolega, pomenuti prodavac je često ostajao u prodavnici i posle zatvaranja, a znao je da provede čitavu noć zaključan u toaletu s lutkom.

12.01.2006. u 18:10 • 1 Komentara • Print • # • ^

utorak, 03.01.2006.

Sumrak slobode

Slavimo, braćo, sumrak slobode,
Veliku sumračnu godinu!
U proključale noćne vode
Teška se šuma zamki svuče.
U gluho doba ti se vinu,
O sunce, narode i suče!

Slavimo ovo kobno breme
Što ga kroz suze pučki vođa uze.
Slavimo vlasti sumračno breme,
Njezine nesnošljive uze.
Tko srce ima, mora slušat, vrijeme,
Kako ti prema dnu brod spuzne.

Na čelo ratnih smo legija
Upregli laste - i sad evo,
Ne vidiš sunca, sva stihija
Cvrkuće, pokreće se, živa.
Kroz mreže - sumrak neproziran -
Ne vidiš sunca, zemlja pliva.

Probajmo onda: nezgrapni i krupni,
Škripav je zaokret kotača.
A zemlja pliva. Hrabrije, ljudi,
Ocean brazdajte poput orača.
Mi ćemo pamtit i na letskoj studi
Da s deset se nebesa zemlja plaća.

Osip Mandeljštam, 1918.

03.01.2006. u 11:44 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 02.01.2006.

Fatalne inverzije

Tvrde oni kojima je to struka da je jedan od osnovnih pokazatelja inteligencije umijeće selektiranja bitnog od nebitnog.
Na žalost, tvrdnja stoji samo djelomično. Do trenutka kada se u naše rasuđivanje upetljaju vrijedonosni sudovi. Tada bitno postaje nebitno, nebitno bitno, stvar se zapetlja i tko više zna što je tu tebi bitno, meni manje bitno, a njemu potpuno nebitno???

Evo primjera:

Čitam u prednovogodišnjem Guardianu izbor najboljih tekstova iz prošle godine - kako ih predložiše Guardianovi čitatelji.

Jedan od tekstova, članak Naomi Klein "Smoking while Iraq burns", osvrt je na fotografiju američkog vojnika James Blake Millera, poznatog kao "The Face of Falluja".
Oridžidži LA Times fotka koja je optrčala USA medije brzinom ljetnog požara prikazuje dvadesetgodišnjeg marinca Millera iz Appalachie, Tennessee-a, nakon dvanaestosatne borbe u Falluji.

Za dio USA medija koji su pro-ratno angažirani, fotka je simbol nepatvorenog američkog junaka. Ubojit, cool, opasan k'o smrt u podne. Američki kauboj par excellence! Jadna ti majka ako mu se nađeš na putu!

Evo što je o fotografiji rekao Dan Rather, legenda CBS redakcije vijesti:

"Za mene, ova fotka je osobna. Ovo je ratnik s očima prikovanim daleko na obzor, iščekujući opasnost. Gledajte je. Prostudirajte je. Upijajte je. Mislite o njoj. A onda duboko i ponosno uzdahnite. I ukoliko vam se oči ne orose, bolji ste čovjek od mene".

But drek! Sve bi bilo super i nacija bi po Ratherovom ekspozeu svršila u ekstazi da američki junak nema jednu falinku!
Iz ispucalih mu ratničkih usnica visi - c-i-g-a-r-e-t-a!!!

Naime, bez čika u gubcu, Millera bi se bez problema prikazivalo školskoj djeci, plele bi mu se rukavice po staračkim domovima od Oregona do New Mexica, "Burn Down Falluja" billboardi lijepili bi se diljem highwayja, svjetlucao bi milijunima pixela u sajberspejsu, no ovako, s ovim nikotinskim privjeskom - Houston, we have a problem!

Odmah po objavljivanju fotke nacijom je krenula histerično-zdravstvena kampanja - zar nemamo na raspolaganju fotografije vojnika-nepušača??? Zar naše killing machine moraju upražnjavati ovu ružnu i nehigijensku naviku???

Dvanaestosatno bum-bam-bam-bum po Falluji sporedan je dio priče. Manje važna informacija.
Kao da projekciju "Silence of the Lambs" popratite medijskom kampanjom - Hannibale, peri ruke prije objeda!

Manje dramatičnu priču, a isto sranje/drugo pakovanje, nađem jučer u "Thinku", praškom pregledu 'kulturnih' događanja u gradu.

Rubrika - seksualni savjeti.

Piše neka cura:

"Dragi Sim, dečko i ja pri seksu istovremeno koristimo LSD, ecstasy i Viagru. I super nam je! Brine me jedino - Is Viagra safe???".

I što da joj nesretni Sim odgovori???

Je. Keep on going!

02.01.2006. u 12:34 • 4 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 01.01.2006.

Stara/Nova godina

Prvo je Disa na Staru godinu, rano zorom, izjela pun fišek mačjih govanjca pa je ostatak dana provela bolesna, jadna i nikakva. Povratila je četiri puta + proljevusala također nekoliko puta. Nije pomoglo ni sanjkanje s Billovim blizankama, dan joj je bio bukvalno za posrat. A tekar uvečer kad se počelo petardati! Sirota kuja nije znala gdje da se sakrije.
U međuvremenu mi Buro-Batak SMS-ao da su se on i familija potrovali vodom na Plitvicama, što će reći da je i kod njih bilo bljuv-bljuv, kenj-kenj. Jedanaestero na jedan zahod. Veselo.

U neko Silvester doba Pajo i ja smo otišli u susjedstvo kod Danca Petera gdje se okupilo veselo društvanjce. Tamo sam odmah na početku, kao vatreno krštenje, upoznala nekog Nijemca, zaboravila sam mu ime, inače teškog pauna od čijeg je kitnjastog repa bilo teško umaći.
Taj me odmah zadavio nacionalizmom na Balkanu, tip je pametan do boli, a kako radi za Europsku komisiju tako mu je i kita odmah 20 cm dulja + 3 cm deblja, nema teme pod kapom nebeskom o kojoj taj ne zna sve.
Poslije se i Paje dopovezao, kaže Pajo da ga podsjeća na one likove iz diskača u Hitch-u koji seru po svemu i svačemu. Pred Pajom se Nijemac dao u ismijavanje Francuza koji ne mogu izgovoriti Hradec Kralove kako Bog zapovijeda.

E, ondak se počupaše dvogodišnja Anička i dvogodišnja Hanička oko nekog medeka, a ludi Nijemac, Aničkin otac, baci se na onog medeka i zavapi kako je to Aničkin medek s kojim Anička spava od rođenja, ter otme igračku iz Haničkinih ruku na što ga je ostatak ekipe pogledao: Vot d fak? - uključujući i Aničku i Haničku.
Srećom pa su se sitna djeca uskoro pokupila na spavanje, a to je uključilo i našeg pauna. Pfuuu...

Ostatak večeri/noći se plesalo. Ja sam bila zavezana u kutu kako ne bih pala u napast, jerbo je Daćko-Sraćko rođen mjesec dana ranije nakon što me magičan ritam izmamio na plesni podij gdje u poodmakloj trudnoći izvedoh break-dance helikopter.

Onda smo igrali neku društvenu igru koja i nije bila zastrašujuće dosadna - od društvenih igara inače zazirem kao od kuge.

Kao - mi smo građani Palerma, Praga, Šibenika, svi spavamo, onaj koji taj krug vodi igru izabere jednog među nama da bude serijski ubojica koji potom počne ubijati, a ostatak ekipe, mi - građani, moramo između sebe otkriti okrutnog umoricu. Svaki put kad pogriješimo, na električnoj stolici spržimo nevinoga.
Pajo se pokazao najefikasnijim Ted Bundyjem - poubijao je kompletan grad, a ja - jedina preživjela - još nisam mogla vjerovati da je monstrum moj muž, uzoran otac 17-tero djece, krasan susjed i prijatan kolega.

01.01.2006. u 20:09 • 1 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva