virtuela

ponedjeljak, 31.10.2005.

Misterije Organizma + Osvrt na Ironiju

Kad sam s nekih trinaest-četrnaest godina otkrila da Ciletova mama ostavlja sinu jedincu šifrirane poruke, odlučila sam se i ja na Enigmu.

Na papiriću gdje je pisalo što da Cile kupi u Konzumu stajalo je:
"DP".
"Koji je to kua?", upitala sam.
"Drek-papir", odgovorio je Cile.

Otada sam se i sama odlučila na kodna imena sveziglede stvari i pojava koje nisu za svačije uši, oči, itd.
Recimo, menga je bila i ostala "Georgia".
Zbog Ray Charlesa - "Georgia on my mind".

Chiquita je depilacija, gornja i donja.
Ime je dobila po Čiki Gonzalesu, vjernom prijatelju Zagora Te Neja, Duha sa Sekirom.
Čiko ima one meksičke brtjitje kojima bih se i sama dičila da mi Dragi Bog i Starica Majka nisu objavili depilacijski vosak. Zahvaljujući tom drevnom kozmetičkom umijeću, svijetom hodam glumeći da sam homo sapiens, a samo odabrani znaju da ništa nije dalje od istine.

Misterij Organizma otkrila sam u prvoj trdunoći, a evo i sada me ne/ugodno iznenadio.
Naime, zbog viška estrogena, brtjitji su u potpunosti nestali! Vosak sam bacila u zapećak!
No, onaj testesteron sad se pak ukazuje na trbuhu! Tiba mi se pokrila mekanim filmom najfinije zečje dlake, fuj!!! Ako me sjećanje dobro služi, nakon poroda tepihić jednako misteriozno nestane, a brci se vrate. Hvala nebesima da nisam ljetna trudnica - falio bi mi samo zlatni lanac...

Inače, jako volim čitati ona Pitanja i Odgovore u Guardian-u - gdje svatko može postaviti pitanje pa nakon par dana objavljuju (inteligentne) odgovore koji također dolaze od čitatelja.
Prošli tjedan jedno od pitanja glasilo je:
"Navedite sedam znakona starenja + mogu li ih kozmetičke kreme doista spriječiti"?
Odgovor Davida Keighrona iz Bridgwatera:
"10-ti, 20-ti, 30-ti, 40-ti, 50-ti, 60-ti i 70-ti rođendan. Ne".

A sad mali osvrt na Ironiju.

Čitam prošli tjedan komentare na Lebovom blogu i fakat mi nije jasno u čemu je štos da tako jebeno puno ljudi ne kuži ironiju? Recimo, ona cura koja stvari shvaća doslovno i fakat misli kako Lebu baš svatko na cesti čestita i zavidi na novostečenoj slavi?

Pa se pitam: je li ironija nešto što se "uči" - nešto što se stječe odgojem, gleda oko sebe pa se nauči prepoznati i primijeniti???
Sumnjam da je u pitanju isključivo IQ. Svatko tko je u stanju doći do bloga, prešao je onu magičnu IQ granicu koja se očituje u sposobnosti vezanja cipela. Sve ostalo su nijanse.
Kao da puno ljudi u komunikaciji jednostavno ne raspolaže s tom "alatkom" - kao da im iz spektra boja fali recimo, žuta!

Slična stvar se dade vidjeti i kod Džejle - Kraljice Svemira.
Valjda samo desetogodišnjaku nije jasno da blog ne piše jedanaestogodišnja djevojčica, no što sad??? Poanta nije u tome je li Džejla stvarna ili ne, već u tome da je Džejlu netko stvorio i piše to što piše!
Pogledajte komentare na prva dva mjeseca Džejlinog bloganja! Čast iznimkama, no većina ekipe sasvim ozbiljno pizdi kako je (a) Džejla jedna jako prosta i neodgojena djevojčica dok (b) oni lukaviji (!), slavodobitno zaključuju kako Džejla nije stvarna i da je to zapravo ružni brkati muškarac koji se samo pretvara da je djevojčica!
Mislim - helloooooo???? - baš me zanima bi li u kazalištu jurili iza kulisa da se najebu majke Glavnom Negativcu??? To su valjda naučili da nije stvarno - koliko dugo im treba da istu stvar prepoznaju u drugom kontekstu???

PS. Ne valja ići ni u drugu krajnost. Fakat mi idu na jetra likovi koji se služe sarkazmom u komunikaciji s malom djecom.
"Da, baš bu te pojeo", kažu pred njemačkim ovčarom dok mali/mala pizdi od straha.
Četverogodišnjak to shvaća doslovno.
Sve u svoje vrijeme.

31.10.2005. u 13:18 • 4 Komentara • Print • # • ^

petak, 28.10.2005.

Blog.hr na novinarsko-bankarskom tulumu u Beču

Jučer sam dobila obavijest da je žiri donio odluku o pobjedniku novinarskog natječaja "Pisanje za srednju i istočnu Europu" u organizaciji APA, Austrijske press agencija APA i BA-CA, Bank Austria Creditanstalt.
Tugo pregolema, nisam pobijedila, ali dobila sam utješnu pozivnicu za gala priredbu koja se ima održati 16.11. u Beču. Prvo ćemo kao diskutirati o krizi u EU + proširenju, a ondak dolazi hladni buffet i krkanluk.

Dobra, zapravo super vijest u cijeloj priči je ta da su Austrijanci prihvatili blog kao ozbiljan medij. Naime, uvjet za sudjelovanje u natječaju bio je da pisac na temu (a) bude novinar i (b) prethodno objavi predloženi tekst.
S prvim uvjetom nije bilo problema s obzirom da sam dugogodišnja članica HND-a iako zadnjih nekoliko godina ne živim od novinarstva. Objavljivanje teksta je međutoa, bilo frkovito jerbo sam za natječaj saznala vrlo kasno. Stoga sam odlučila objaviti tekst na blogu te kao medij navela Virtuela.blog.hr u sklopu široke blogerske zajednice u Hrvata, Blog.hr.

No, mučile su me sumnje. Austrijanci su konzervativni. Pogledala sam prošlogodišnje natjecatelje, tj. one koji su osvojili nagrade - i sve je ekipa iz tradicionalnih medija, posebice print. Čak je i lauerat, Luboš Palata (Slovak koji piše za Lidove Novine) baš onako tradicionalno dosadan - etablirani komentator naštiman tako da nikome ne diže tlak. Za razliku od recimo, Turner Prize-a koji je više zainteresiran za PR i kontroverzu, ovo je tip natjecanja gdje se pobjednik traži kao kompromis koji nikoga ne vrijeđa.

I sad im se javi neki anonimus s opskurnog bloga - baš me zanima da li ću uopće ući u kvalifikacije!?!

Za svaki slučaj, uz CV gdje navedoh blog kao medij kojim se momentalno bavim, natefterih referencu - pogledajte tekst iz Economist-a, "The Future of Journalism - Yesterday's Papers", objavljen 23.04.2005.
Nažalost, taj je tekst "premium content" pa se do njega ne može kroz arhivu ako niste pretplatnik. Riječ je o svojevrsnoj odi blogu i blogerima što priznaje i Rupert Murdoch koji je na nedavnom sijelu Društva američkih novinskih urednika, upozorio nazočne da se vremena mijenjaju te da im se svima valja prilagoditi novom tipu čitateljstva koji se, između ostalog, profilira i na blogovima.

Ako Pajo nabavi stočnu prikolicu pa me 16-og transportira do Beča, javljam što se krkalo te kakve smo zaključke donijeli o klimakterričnoj Europi.

28.10.2005. u 20:51 • 4 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 26.10.2005.

Ptičja gripa u našem sokaku

Hop!, iskoči Pajo rano zorom iz postelje ne bi li ispraznio otežali mjehur ter vrisne kao oparen!!!

U hodniku pred kupaonicom, rastranširani golub koji su noću dopremile moje ljubimice.
Scena ko iz Coppolinog "Kuma", dobro je da se nismo probudili s konjskom glavom na svilenim plahtama. To je valjda sljedeća epizoda.

Pajo je lešinu počistio, a meni zabranio pristup, jerbo je sve bilo puno krvi, perja i crva iz golubijih crijeva. Usput mi se zaprijetio da mačke odlaze negdje daleko u Sibir, da ptičja gripa samo što nije skočila s pijetla na čovjeka te da su mačje kurbeštije prvorazredni zdravstveni hazard.
Eno ih sirotica vanka, u egzilu.

Inače, čitam stvarno super zbirku kratkih priča od Silvije Šesto Stipaničić - "Ester i bageri". Dobila sam je na poklon od autorice nakon one legendarne promocije u Bogdana Ogrizovića i unatoč strahovanju da knjigu sad, kvragu, moram i pročitati, mogu reći da me Silvija baš razveselila!
Najbolja mi je zgoda o ojađenoj ženi čiji se muž objesio o telefonsku žicu pa osim što ju je ostavio u totalnom qurcu, jošte zatražio da mu na pogrebu sviraju "Bumbarov let". To, Silvijo, sejo slatka!!!

26.10.2005. u 10:24 • 4 Komentara • Print • # • ^

Autoportret u makadamu

Primila vijesti s Iceland Review-a ter razmišljam da im pošaljem poruku ne bi li pogledali tko ih editira - nejaki novinar ili kanadska guska na proputovanju?

U naslovu - "Björk's father threatened with libel suit".
Pa veli:

The police will investigate the employment agency that recommended beating disobedient Polish workers reports the Icelandic National Broadcasting Service.

The Skilled Workers Union and the Labor Union of Akranes filed charges with the commissioner in Borgarnes yesterday regarding 2B's contracts with 10 Polish workers employed by Ístak in Grundartangi.

The labor union has confirmed that 2B does not have a work permit for the foreign laborers and the company is not permitted to import foreign laborers. According to the law only foreign companies are allowed to import labor.

Sveinn Andri Sveinsson, 2B legal council, did not make any objections to the charges. He said he was not happy with the comments by Gudmundur Gunnarsson, leader of the Icelandic Electrician's Union, on 2B. He said he was in fact so unhappy that he would sue for libel. Gudmundur said that the issue [2B's conduct] concerned "organized crime". Gudmundur is the father of Iceland's most famous citizen - Björk Gudmundsdóttir.
Earlier this year, Gudmundur criticized the government's lack of initiative when worker's rights are violated at Kárahnúkar, the controversial hydro-electric development in East Iceland.

*****

OK, ako zanemarimo da je lokalni Walesa Gudmundur, električar i šef sindikata, Bjorkin otac - a zbog toga će mnogi i pročitati vijest, sljedeća najvažnija informacija glasi da je netko u 2B tukao poljske radnike. Osim naznake da o tome izvješćuje nacionalni radio, Iceland Review ni da prdne.
Nego nastavlja s nepravilnostima sveziglede zapošljavanja "stranaca" - što je samo po sebi čisti qurac, jerbo su Poljaci EU, a Islanđani EEA, a Poljacima već dugo ne treba specijalna dozvola za rad na Islandu.
Na to se osvrće 2B pravni savjetnik, kao nema on što dodati pritužbama, no pizdi na Gudmundura, jerbo ih je nazvao kriminalnim leglom pa će 2B njega tužiti!

Tu mi bome nije jasno tko pije, tko plaća, a tko je bez donjih gaća... Vijest slati na redigiranje, a dežurnog urednika koprivom po goloj guzi!

26.10.2005. u 10:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 25.10.2005.

Rosa Parks

Rano zorom čitam VOA vijesti i vidim da je umrla Rosa Parks.
Žena kojoj je prije 50 godina puknuo film pa se odbila ustati bijelcu u autobusu kada se vraćala kući s posla. Mislim da je radila kao peglačica u kemijskoj čistionici, ali nisam sigurna, morala bih provjeriti. Montgomery, Alabama, prosinac 1955. The rest is history.

Kada je TIME u 2000. predmilenijskoj groznici organizirao ispitivanje "Koga biste izabrali za Čovjeka Milenija?" (pobijedio je Albert Einstein), ja sam glasala za onog anonimusa koji je stao pred tenkove na Tien Anmenu. Ne znam tko je to bio. Pretpostavljam da većina ekipe na Zapadu nema pojma o njegovom identitetu, ali taj mi se čovjek učinio metaforom svih "malih ljudi" koji su ustali protiv nepravde, odbili ustupiti mjesto u autobusu, izgubili posao ili više, jer nisu pristali na konformizam i status quo. Istina je da Einsteini generiraju ideje, ali bez otpora jedne umorne peglačice, ideje umiru s pojedincima koje su ih iznjedrili.

Da se razumijemo, nisam romantik. Pače, mrzim romanticizam u politici, jer vodi u najstrašnije ekstreme. Revolucionarni teror i Nazi Novi poredak samo su krajnje konsekvence jednog romantičarskog pogleda na svijet. Puno su mi draži naoko hladni racionalisti John Locke tipa.
Ali, baka Rosa zaslužuje jedan sentimentalan osvrt...

25.10.2005. u 20:52 • 4 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 24.10.2005.

Oleg skače...

Nova serija fotki iz Praha Bike kreativne radionice. Autor je Oleg Zahiney, drugar i kolega iz bratske Ukrajine koji ovdje u Pragu vodi bicikleriju i povremeno izlaže, kako veli Cile, "off, ali stvarno off umjetnike".

24.10.2005. u 13:23 • 2 Komentara • Print • # • ^

...Caroline skače

Ovo je Olegova muza Caroline.
Caroline je dobra skakačica.

Inače, jedina dobra stvar sveziglede gripe koja me rastura jest da sam, zahvaljujući virusima, izbjegla bejbisitanje dvogodišnjeg sina Poetesse Vjere za kojeg sam APSOLUTNO uvjerena da negdje na svom mlađahnom tijelu skriva utetovirane tri šestice. Mališa je pouzdana kontracepcijska metoda - dovoljno je provesti pola sata u njegovom društvu pa da navrat-nanos odjurite podvezati jajnike! A najbolje je da malog Lucifera naivni roditelji zovu "anđelek" - ha, ha, ha!!!!

Inače, Pajo i ja smo u dva dana dovršili četvrtu sezonu Six Feet Under i sad nam predstoji apstinencijska kriza od godinu dana. Onaj mali elf iz Edexcela mi je preporučio BBC-jeve Extras za novu ovisnost - potražit ćemo...

24.10.2005. u 13:06 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 21.10.2005.

Lactating Prego u Modnoj Patroli

Daklem, fotka je naopačke, jerbo mi se ne da fotošopati da bude uspravna. Kome smeta, nek' ne gleda. Kome ne smeta, dodatno objašnjenje: ovo je Virtuela u Lactating Prego izdanju (zapravo uskoro Lactating), a čižme & pes su mi oruđe za rad. Rano je jutro i spremam se za novi dan. Oufit potvrđuje da je visoka trudnoća izazov za ženu dostojnu njenog spola, a ne izgovor za nerad & nejebicu.

U utorak sjedim u ultrazvuk čekaonici Apolinarske bolnice, zajedno s još dvadesetak žena i nekih pet-šest muškaraca u pratnji. I konačno shvatim zašto u cijelom jebenom Pragu ne mogu naći normalan odjevni predmet za drugo stanje, nego se mučim kao Jezuš Nazarećanin i očajnički obijam vrata "specijaliziranih dućana za trudnice"! Jer ono što ovdje nude eventualno mi mogu navući u mrtvačnici, ali na mene živu - ne!

Naime, u čekaonici skužim tajnu ponude i potražnje! Ovo je klijentela za lokalne bazare!

Oko mene sjede luđakinje na kolektivnom izletu vremeplovom! Imam dojam kao da sam se vratila u Zagreb 1983; sve su odjevene po diluvijskom kriku mode i čini se, sasvim zadovoljne ovom maskaradom - kao da nam je trbušina dozvola za ubojstvo svakog estetskog dojma!

Većina ih izgleda kao prerasle djevojčice; ogromne, pače divovske lutke u haljinama za predpubertetske curice s onim ogromnim bijelim kragnama i šarenim hulahopkama! Na nogama lokalna varijanta Jadran cipelica!
One odvažnije opiče samtasti domindžos na tregere pa kad sjednu pred ambulantom, ispadnu im otežali guzovi.
Nehajnije se pak obmotaju hlačama overallkama bez ikakvog oblika, jer čim obave poslić tu u bolnici, skaču na traktor sparkiran pred zgradom i vraćaju se u svoj privatni Idaho!

Estetiku na stranu - najzanimljivije mi je zapravo to inzistiranje na totalnoj vizualnoj asksualnosti - kao, mi smo grupa djevojčica slučajno okupljenih oko pješčanika, malo smo se naduvale snifajući helij pa nas je eto zadesio ovaj veliki trbuh, mi qurca jele, ni qurca mirisale!

Yup, znam da zvučim k'o arogantna Milka Babović, ali ovo zove na Prosvjetljenje!!!

Ja se naime, držim dvaju nimalo feminstičkih principa koje su u mene odgojno "pretočile" značajne žene u mome životu.

Prvi je moto moje majke - NIKAD SE NE ZNA - vrlo važna odgojna mjera, a moja je majka ekstremist u njezinoj primjeni. Kada ju je uhvatilo srce pa je mislila da umire, mama si je u hipu poravnala suknju, skupila noge ("da ne budem raskerećena!") i pridržavala vilicu kako je kolege ne bi našle mrtvu, s otvorenom gubicom iz koje curi slina! Nije joj palo na pamet pozvati hitnu.

Daklem, uvijek izgledaj dobro, zapovijeda majka, jer NIKAD SE NE ZNA kada će cestom naići čovjek tvog života!

Bez obzira na doba dana ili noći, je l' ti 17 ili 77, čekaš li blizance s nilskim konjem ili si u James Bond djevojka formi, moja majka tvrdi - NIKAD SE NE ZNA - i žena mora biti spremna na fatalan susret! Gore je valjda očekivala Svetog Petra na dverima rajskim, moja majka ni s njim NIKADA ne zna...

Princip Drugi je zapravo izvedenica iz gore navedenog Principa Prvog, a proizlazi iz savjeta koji mi je kao trainaestogodišnjakinji dala tatina sestra, tetka Branka.

"Ako žena u životu mora paziti na jednu jedinu stvar, neka to bude sexy donji veš! NIKAD SE NE ZNA gdje i kada ćeš se razodjenuti!"

I sad, jebiga, što ako u rađaoni sretnem čovjeka svoga života, ginekologa ili medicinskog brata, a na meni krpe i rite, jerbo glupe Čehinje ne ganjaju modu??? Nikada si to neću oprostiti!

21.10.2005. u 18:40 • 3 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 19.10.2005.

Norman Davies - "Europe, A History"

1500 stranica apsolutno neophodnog teksta za svakog "mislećeg pojedinca".
Upgrade za ono što ste naučili u srednjoj školi i na faksu s gomilom zanimljivih crtica koje ilustriraju "Europsku civilizaciju" i euro-identitet.
Kad sve skupa zbrojiš i oduzmeš, ono što nas nesumnjivo spaja od Urala do Biskaja, jest muzička ljestvica.

19.10.2005. u 10:53 • 2 Komentara • Print • # • ^

Halldor Laxness - "Independent People"

Ima tako malih naroda i velikih autora - Halldor Laxness i Islanđani, Miroslav Krleža i Hrvati,... - i ne znaš kome je od dvije strane teže.
Jedanput u ne znam koliko godina pojavi se iz jednog statistički zanemarivog uzorka veličina svjetskih dimenzija i sad se ti tu snađi. Autor kipi izvan granica materinjeg mu jezika, inferiornog na svjetskoj sceni, a nacija pizdi generacijama, pokušavajući se izmigoljiti ispod olovne sjene Nacionalne Veličine koju je nemoguće prevladati. Frustracija obostrana.

Daklem, Laxness je islandski Nobelovac. U nas je prevedeno njegovo "Islandsko zvono", krasan roman!, ali nisu "Nezavisni ljudi" koje su sami Islanđani izabrali kao najznačajniji roman napisan na njihovom jeziku.
"Independent People" je fantastična, ali fakin teška knjiga - na dva mjesta sam cvilila kao ljuta godina, a kada je na koncu odložite, treba vam ozbiljna psiho rehabilitacija. Čitati samo ako ste u top formi, daleko od depresivnih dijagnoza.

19.10.2005. u 10:43 • 1 Komentara • Print • # • ^

Michal Viewegh - "Roman pro ženy"

He, he, kud ćeš boljeg naslova da čitaš na ginekološkom odjelu Apolinarske bolnice!??
Daklem, Vieweghov "Roman za žene" je prva knjiga koju sam od početka do kraja pročitala na češkom. Živila ja! A sad mi pada na pamet da se knjige mogu čitati i od kraja do početka, mislim da je Viewegh dobar kandidat, ne bi se puno izgubilo...

Inače, Michala odjekarce smatraju "autorom pero kategorije" - naime, knjige mu se prodaju, prevode, po njima se pišu scenariji za filmske uspješnice - sasvim dovoljno da te elita odbaci kao "ozbiljnog" autora zbogradi grijeha komercijale, jerbo je profano živjeti od prodaje, ali je poželjno musti javne fondove.
Što se pak "Romana..." tiče - u slučaju da niste vidjeli film - priča je to o Lauri i njezinoj majci i važnim muškarcima u njihovom životu. Vrlo zabavno. Odmorit ćete mozak, samo pazite da vas s tom knjigom ne vide u ozbiljnom društvu! Tko drži do sebe, zamotat će je u korice od recimo, Slavoja Žižeka.

19.10.2005. u 10:16 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 18.10.2005.

Nežgance

Viđ prstiju Bata Dače!

Dva-tri tjedna što sam ih provela na rodnoj grudi, uglavnom sam preležala iščitavajući domaći tisak + apsorbirala stres hrvatske svakodnevnice.

Crtica koju valja zabilježiti jest prvi falsifikat 6,5-godišnje nećakinje Klare koja je upravo krenula u prvi razred i već nakon dva tjedna nastave krivotvorila poruku u informativki. Mašala!

Listajući njezinu tekicu-informativku, buraz je našao poruku Klarinoj učiteljici koju je navodno napisao ON. Poruka je bila jezgrovito kratka i jasna onoj koja ju je napisala, a sastojala se od jedne jedine riječi -

NEŽGANCE.

Ž - napisano naopačke.

Buraz kao poručuje učiteljici da Klara ne mora jesti žgance za užinu.
Lukavo.
Sada čekamo da potpiše par čekova kao sljedeći korak na strmovitom putu do uspjeha.

18.10.2005. u 14:33 • 2 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva