virtuela

nedjelja, 24.07.2005.

Sibirski masakr motornom pilom

Ručala varivo od mahuna i prigodničarski otvorila jučerašnji Guardian.
Među International News našla zanimljiv tekst - Bratska svađa završila smrću - iz pera Nick Paton Walsha, dopisnika iz ruskog seoca Lzi.

Jedna je osoba poginula, a tri su ozbiljno ranjene nakon intervencije specijalnih snaga ruske policije u selu Lzi koja je uslijedila nakon što je bratska svađa izmakla kontroli.
Akcija u Lzi-u, udaljenom jedan sat vožnje od St. Petersburga, posljedica je svađe između Anatolija Rudenitskog i brata mu Olega, čije kuće stoje jedna do druge.
Anatolijeva supruga Ludmila prvo je optužila Olegovog psa da kaki po njezinoj bašti, a obiteljski je mir navodno ometala i neprestana muvana gostiju koji su dolazili i odlazili iz susjedne kuće.
Anatolij je potom između domaćinstava podigao ogradu, što je ponukalo Olega da se zaprijeti bratu kako će ga "sasjeći u komadiće".
Olegova supruga Galina, potom je optužila Anatolijevog sina Eduarda da je njezinoj kćeri Aleni ukrao mobilni telefon.
Nekolicina Aleninih prijatelja na to je otišla do Eduardove kuće gdje su uzeli njegov telefon i kazetofon.
Eduard se osvetio tako što je razbio kola Aleninog dečka Stasa.
Na to je Stas okupio osmoricu prijatelja iz obližnjeg St. Petersburga koji su pristigli u selo oboružani automatskim oružjem.
Uzeli su mobilne telefone svakome koga su putem sreli, a Eduarda su prebili 'na milimetar do smrti'
.
"Izgledao je kao komad mesa kada sam ga vidjela, potpuno krvav", rekla je Ludmila.

Na početku je policija odbila obići selo, no nakon opetovanih poziva, trojica pozornika uputila se u Lzi. Po dolasku su odmah pozvali u pomoć dodatne policijske snage, a uspjeli su uhititi i dvojicu "bandita" koji su se pokušavali sakriti pod Ludmilin krevet.
Ostatak su potjerali do rijeke gdje su se suočili s policijskim kordonom i interventnim snagama.
Nije jasno tko je zapucao prvi, no izvjesno je da je uslijedila žestoka paljba.
U puškaranju je ustrijeljen Nikolaj Nikiforov, kojeg je metak pogodio u glavu, izvijestila je policija. Eduard i još dvojica otpremljeni su u bolnicu, a Stas i prijatelji u zatvor.
Ludmila se boji dolaska novih Stasovih prijatelja. No, za većinu seljana, noć nasilja sastavni je dio neobuzdanog i zaboravljenog ruskog sela.
Andrej, krupni vojni časnik koji je svojevremeno radio u "zaštitarskom biznisu", kaže da je pucnjava trajala cijelu noć.

"Ta osmorica nisu ozbiljni ljudi. Alkohol. Gužva. Puške. Uplašit ćeš i bakicu s tim. U ovoj zemlji nema sigurnosti ni od čega".

PS. Stavit ću fotku s divljeg ruskog partyja kod Olega. Čini se najprimjerenije...

24.07.2005. u 20:44 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 23.07.2005.

Krici, jauci i šaputanja u posljednja dva tjedna

Za početak bih izdvojila English Speaking Weekend u Dalešicama, u organizaciji susjede Poetesse Vjere koja je na obiteljskom imanju okupila desetak svojih studenata i željeznom disciplinom ih natjerala da ne česzkaju već konverziraju isključivo na angličtini.

23.07.2005. u 00:52 • 0 Komentara • Print • # • ^

Vjera je inače zanimljiv lik

…koji zahtjeva mnogo od okoline – svijetom tutnji šarmom bagera, dominira i uređuje, ukratko, traži da svi oko nje budu 100%tno odrasle zrele osobe, jerbo u protivnom nastupa konflikt!
Vjera će npr. Remiju, Francuzu i financijskom direktoru velike reklamne agencije tvrdo oponirati u procjeni performansa francuske ekonomije u koju se razumije k’o Marica u krivi kurac, ali to je ne priječi da bude u pravu, jerbo je ona tako odlučila.
Srećom, Vjera nije zlica pa je teška narav do sada nije sahranila, a kako joj je muž pasivac, tako i brak sasvim pristojno preživljava.

23.07.2005. u 00:49 • 0 Komentara • Print • # • ^

Vrijeme nam je više-manje išlo na ruku

…pa smo između pljuskova uspjeli prošetati apsolutno prekarsnom šumom, gdje sam se na 20-ak minuta izgubila i moram priznati, poprilično ustrtarila. Tu sam noć usnula scene iz Shyamalanovog Village-a.

23.07.2005. u 00:46 • 0 Komentara • Print • # • ^

U šumi smo, k’o prave Crvenkape, nabrali gljiva i borovnica

…pa od gljiva, krumpira i svega što nam se našlo pri ruci skuhati juhu koju je Vjera mrvu zeznula ubacivši gorke borove iglice.
U glavi mi se cijelo vrijeme motao onaj Monty Pythonov skeč iz “Meaning of Life”, kada Smrt dolazi po blaziranu škvadricu koja se potrovala konzerviranim lososom.
Naša je sudba ovisila o procjeni 15-godišnjeg Vojteha koji je svoje fascinantno znanje o gljivama i gljivarenju pokupio od djeda. Činjenica da sjedim i pišem ovaj ljetopis :0), dokazuje da mališa zna znanje.

23.07.2005. u 00:43 • 0 Komentara • Print • # • ^

Hodočastili smo i do gostione u susjednom selu,

…jerbo su Dalešice šupak svijeta bez dučana i bez vlastite hospode – a kada im Vijetnamci otvore prvi štand, onda će lokalna ekipa prvo pizditi da to nema smisla u selu od 200 duša, a nakon šest mjeseci prigodne kupovine u susjedstvu, da kako se nisu sjetili sličnog poduzetništva ranije i je li moguće s lokalnim imigracijašima urediti da se kosooki izbace, a da trgovinu preuzmu lokalci? Blah!

U gostioni smo slurp-slurp-slurpali crno-svijetlo miješano pivo, zaboravila sam kako ga zovu, i prožderali turbo-jeftine češke đakonije.

23.07.2005. u 00:40 • 0 Komentara • Print • # • ^

Još par kratkih vijesti:

Bili smo na otvorenju izložbe Finca Tuomo Rosenlunda u Praha Bike galeriji.
Oleg je dofurao neke Kubance da sviraju, a kasnije su Tihana i Vanessa održale vrlo uspješan performance.
Lucian je otpjevao nekoliko prekrasnih arija.

23.07.2005. u 00:26 • 0 Komentara • Print • # • ^

A tjedan pred tim, na istome mjestu, ludi su Rusi upriličili dance happening…

… na kojem je Disa ludovala, jer ona APSOLUTNO MORA skakati zajedno s plesačima - doma se na CD ne smiju staviti dvije stvari: Fly Me To the Moon od Sinatre i Bottlenecking od Presleyja, jerbo već na uvodne taktove totalno izgubi glavu…

23.07.2005. u 00:21 • 0 Komentara • Print • # • ^

… poput Crnog Labuda,…

… nepoznatog plesača kojeg se nije moglo ukrotiti uz šamanske ritmove (moram pitati Olega iz kojeg je vrbika taj dolunjao)...

23.07.2005. u 00:14 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 17.07.2005.

O podijeljenim identititetima, miskoncepcijama i kiču

Hrvati imaju tu neobičnu prednost ili manu (ovisi o stajalištu) da im je nacionalni teritorij, a tako i povijesno-kulturni identitet podijeljen između tri europske tradicije: srednjoeuropske, mediteranske i balkansko-otomanske. Takvo komplicirano trojstvo uvelike otežava samodefiniranje naroda koji je tek nedavno izborio vlastitu suverenu državu, tražeći odgovore na fundamentalna poratna pitanja - tko smo, što smo, kamo gremo?

Sudeći po javnoj, a i po privatnoj komunikaciji, očito je da problem ne leži u srednjoeuropskom i mediteranskom naslijeđu. Vrag se skriva u onom trećem dijelu našeg povijesnog bića, u našoj pripadnosti Balkanu, na čiji se spomen mnogi osove na zadnje noge i busajući se o prsa junačka, namah zapjevaju o hrvatskome Europejstvu, kao da Europa nečijom čudesnom odlukom doista završava u predgrađu Beča.

Taj hrvatski bijeg s jugoistoka povremeno poprima doista komične razmjere. Piljarice na placu, zapjenjene oko preotetog kupca, jedna će drugoj predbacivati "balkanštinu". Pijanci po gostionama, uvrijeđeni i izbačeni nakon galame i neplaćenog računa, zavijat će pred ulazom o balkanskim manirima restauracijskog osoblja.
Balkan je naš dežuran krivac za sve.

Onaj lijepi, poželjni, prihvatljivi, hvalevrijedan, žuđeni identitet koji želimo da nam se prizna jest “srednjoeuropski”.

Stoljećima prebacivani iz jedne multinacionalne državne zajednice u drugu, Hrvati su poslovično sumnjičavi u okolinu i njezine motive. Nerazumijevanje i nepoznavanje hrvatskih prilika od strane svijeta, o čijim odlukama nerijetko ovise, vrlo je često i ozbiljno frustrira kozmopolitski orijentiran dio nacije. Ne čudi stoga da je inzistiranje na srednjoeuropskoj pripadnosti dočekano ignoriranjem kako zapadnih Europljana, tako i srednjoeuropskih članica čije zemljopisne determinante ne ostavljaju mjesta sličnim samo-sumnjama. Upravo je ganutljivo s kolikom predanošću hrvatski birokrati i PR majstori, iz godine u godinu, ponavljaju jednu te istu pjesmu, “Ne gurajte nas na Jug!” i s kolikom odlučnošću europska birokracija u svakom trećem dokumentu zanemaruje jauke iz Zagreba.

(Na sličan način se Česi naježe kada ih se 15 godina po padu Željeznog zastora etiketira Istočnom Europom, kao da su Ukrajina i Rusija dio nekog drugog, susjednog kontinenta).

Priznanje hrvatske "srednjoeuropejštine" bila bi simbolična gesta. Bila bi to potvrda da su sva naša historijska stremljenja, stoljetne stranputice i tragična lutanja, da je sve to imalo smisla, jer, eto, Lassie se vratio kući, u srednju Europu, kamo i pripada!

Sasvim je izvjesno da Hrvati jednim dijelom svoga bivanja pripadaju austro-ugarskom kulturnom krugu (o čemu je veličanstven literarni opus ostavio Miroslav Krleža). Pretpostavka je da će sustavnom PR kampanjom Hrvati prije ili kasnije uvjeriti ostatak regije da im je mjesto među Kaiserlich und Kőniglich kulturološkim nasljednicima. Problem je međutim, u tome što se aktualno hrvatsko razumijevanje srednje Europe iscrpljuje u Zacher torti, Bečkom valceru i građanskoj etiketi, Kűss die Hand, gnädige Frau!

U svojoj idolatriji onoga što polu-jesu, a što im stoljećima fatalno izmiče, Hrvati zanemaruju realnosti srednje Europe. Ova golema, poviješću natopljena regija nije nikakva civilizacijska Arkadija u kojoj ljudi satima stoje u redu ne bi li kupili knjigu, gdje caruje građanski odgoj i dobar ukus i gdje predsjednici intelektualci mudro vode naciju u bolje sutra.
Srednja Europa jeste to, ali ne samo to! Srednja Europa, baš kao i Europa uopće, ima i svoje duhove – svoju poludjelu, retardiranu djecu, svoje incestom začete obiteljske tajne, zaključane po tavanima, daleko od očiju pristojnoga svijeta!

Dok u kišno jutro autobusom putujem po sjevernoj Bohemiji, na granici sa sumornim Sudetima, promatram oronule vile koje su nekoć pripadale sudetskim Nijemcima, protjeranoj milijunskoj masi, čiji će bijes i osjećaj nepravde nestati tek s biološkim odlaskom generacije koja se sjeća poratnih mjeseci 1945.
Kućama su nužne značajne popravke - očito je da današnji stanari nemaju sredstava kako bi popravili materijalno propadanje prethodnih desetljeća.

Sjeverno-češki svijet je mrk, neljubazan i podozriv prema strancima. Imam dojam da u svakome prepoznaju potencijalnog povratnika, davno protjeranog izdajnika koji je došao tražiti svoje. Ovdje vlada zanimljiva kombinacija straha i podozrivosti, garnirana s fanatičkim uvjerenjem u ispravnost Benešovih dekreta koji su pravno zacementirali poratno protjerivanje sugrađana.

Češki prijatelji, Vjera i Filip, pričaju mi o rođacima koji stanuju u kući koja je nekoć pripadala ljudima koji su 80-ih emigrirali na Zapad. Emigranti su nestali doslovce preko noći. Država im je promptno oduzela državljanstvo i eksproprirala imovinu te je dala u posjed novim vlasnicima. Rođaci su uselili iz manjeg, vlastitog, u tuđe, veće domaćinstvo.
U dječjoj su sobi ležale bilježnice s nezavršenim zadaćama, u ostavi su po policama stajali kompoti i zimnica, na štriku je visilo osušeno rublje. Rođaci su se ubrzo udomaćili. Spavali su na tuđim plahtama, objedovali tuđim beštekom iz tuđih tanjura, i pozvali ostatak familije na proslavu useljenja kao da je apsolutno najprirodnija stvar na svijetu doticati tuđi namještaj i kuhati u tuđim loncima. Sada zapomažu, jer se stari vlasnici vraćaju, a ostatak susjedstva ih promatra sažaljivo, jer rođaci "političkim emigrantima" dio imovine moraju vratiti, a “nepolitički” Nijemci neće dobiti ništa. Što će reći, ostatak mjesta smirenije diše.

Filip spominje djeda, dragog čovjeka koji ga je za života volio i pazio. Djed je bio trgovac. Prvu je trgovinu “dobio” 1942, kada je nacistički Protektorat oduzeo židovsku imovinu. Možda su se stari vlasnici vratili iz koncentracijskih logora, tko će ga znati, no iz nepoznatog razloga, 1948. djed preuzima drugu trgovinu. Ova je pripadala sudetskom Nijemcu. Taj se nije vratio.

Ovih dana, 60 godina kasnije, češki premijer pruža ruku pomirnicu protjeranim češkim Nijemcima – antifašistima. U javnosti se oko premijerove geste vodi polemika. Dok me autobus prebacuje iz jednog seoca u drugo, a kraj puta promiču oronule vile, razmišljam o lokalnom mentalitetu – u što se uvrće svijest koja pristaje na trgovinu s vragom, koja intimno zna da živi na tuđoj nesreći?
Srednja Europa je bez sumnje prostor još vrlo aktivnih duhova.

Pripovijedanje povijesti nužno pretpostavlja pojednostavljivanje, jer ne postoji druga metoda kojom bi se koherentno predstavila nepojmljiva kompleksnost i dinamika društvenog zbivanja. Međutim, valja nam se žestoko suprotstaviti banaliziranju povijesti koje inzistira na interpretaciji svijeta u službi dnevne politike i njenih kratkoročnih ciljeva, koje etablira himere i gradi mitove.
Kičevita hrvatska ideja o srednjoj Europi satima će trabunjati o poljskoj aristokraciji, madžarskim husarima i ukusnoj divljači, a zanemarit će njene protjerane, siromašne i obespravljene. Bit će slijepa na njen šovinizam i sklonost jednostavnim i brzim rješenjima, jer bi u tom prepoznavanju morali pogledati i u odraz iz vlastitog zrcala, onog s balkanskom etiketom, onog neželjenog i nepriznatog. Takva banalna i kičevita predstava ne služi ničemu, a šteti mnogima. Nema magičnog prelaska u “politički” Zapad tako što će netko uvidjeti da jednim geografskim dijelom pripadamo regiji koja je tamo navodno stigla. Srednja Europa svakodnevno, mukotrpno radi na civilizacijskim standardima koje joj Hrvati olako pripisuju.

A što se podijeljenih identiteta tiče – bilo bi vrijeme da se konačno opustimo u onome što jesmo; Srednjoeuropejci, Mediteranci, Balkanci – istovremeno. Nije li susjed Benetton sagradio sasvim pristojan brand upravo na isticanju različitosti?

17.07.2005. u 00:38 • 3 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 04.07.2005.

The White Stripes

A nevečer - desert! Koncert u Archi, The White Stripes!!!!

Koncert je bio jako dobar, ako izuzmemo gužvu i tužnu činjenicu da mi je samo metar i 62 pa bih u blistavijim momentima vidjela Jackov crni šešir.

Zašto mi se sviđaju brat i sestra White?
Vrlo su snažni, energični i talentirani. Sjajni izvođači! Glazba im se oslanja na golemu r'n'r tradiciju, a opet su neobično suvremeni i autentični. Silovita gospodična Meg na bubnjevima, a mladi gospon Jack na gitari ili klaviru. I njegov nevjerojatan glas! I tako dva dugačka sata! Dvije trećine muška Janis Joplin, jedna trećina Marc Bolan, a sve garnirano ludim Ramones ritmom! Izuzetno naporno i zahtjevno za izvođenje! The White Stripes su prava stvar!

PS. Pederi čuvari nisu dopustili kamere + ni Boga-Oca u dvoranu za koncert. Na fotki je zato grafit s metro stanice Florenc. 200 metara šetnje od Arche.

PPS. Od prijatelja smo sreli Tihanu i Jamesa koji su se baš danas vratili s mora. Plus Miloša i Bena koji su također, baš danas počeli sa snimanjem kratkog filma za koji je Miloš dobio grant od Nijemaca. Snimali su u nekoj visokoj travi i Miloš je bio polumrtav od alergije.
Od neprijatelja smo sreli meteromorona Horowitza koji nas je obavijestio da seli u Šangaj - čini mi se dovoljno daleko pa sam zadovoljna. A prije toga smo u Imperialu naletili na Štanga-u-guzici-Marketu Othovu koja je bila s neka dva sasvim pristojna tipa.

04.07.2005. u 01:55 • 0 Komentara • Print • # • ^

Madonna Marcela

Marcela i ja smo si malo popovidale. Upoznala sam se s Albertom koji je prije dva tjedna navršio godinu dana, saznala da je Julija ovaj tjedan u vikendici s tatom, da je stari mačak umro, a da je Ebba mrvu ljubomorna na uljeza Alberta.

Marcela se požalila kako ima dojam da nikada neće prestati s dojenjem na što sam joj ja ispričala anegdotu o susjedu Toši koji je sisao do devete godine!
Toša i buraz se naganjaju po bašti, baka i teta Bora piju kafu, kad li Toši puhne da bi on sisu!
Ni pet, ni šest, golemi Todor se baci na još veću materu, srk-srk, cmrlj-cmrlj, i za sekudnu opet juhuuu, nastavi trku s burazom po vrtu!
Teta Bora je u to doba već imala dvije odrasle kćeri-žene. Toša joj se "zadesio" u pozno doba, plus rodio se jedini sin! Dovoljan razlog da od njega napravi totalnog kretena!

PS. Pričalo se u ratu da se Todor pridružio "Belim orlovima"; je li ili nije, ne znam, niti me zanima. Ali buro se hvalio da je već u ranoj mladosti mlatio Beloga orla!

04.07.2005. u 01:37 • 0 Komentara • Print • # • ^

Ebba, nesmotrena majka što porodi monstruma!!!

Ovo je daklem Ebba - Disina majka, koju ne bih prepoznala ni u ludilu!
Naime, Marcela je prepoznala Disu, pa onda i nas, a ja sam blentonella čak prstom pokazivala Ebbu i govorila Dagoberu: "Ma daj pogledaj, lijepog li bobtail šteneta!".
A kad ono, 9-godišnja kujetina i majka četvero djece!

E, ondak smo svi pali međusobno u zagrljaj, samo se majka i kći nisu ni onjušile, jer je Ebba bila sedamsto puta zainteresiranija za plivanje u Vltavi, dok je Disa mjerkala crnog štenca iz čopora i njegov freezbee.

04.07.2005. u 01:32 • 0 Komentara • Print • # • ^

Daklem, u nastavku (odozdo prema gore) - vrlo lijep dan na Slapyima

I tak dok sam se ja uz kahvu zornicu bavila misterijem fekalija u snu, zazvoni mobitel. Na drugom kraju grada - Radka. Posudila od buraza kola i pita jesmo li zainteresirani za piknik na rijeci.
Kako da ne!
Ispismo caffelatte u hipu, potrpasmo stvari u ruksak, kuju na uzicu, mačke šup vanka, i odjurismo na Vltavu, kupalište Ždanj na Slapyima!
Dan je stvarno bio prekrasan i baš smo se fino razbaškarili kad kraj nas prođe neka škvadra s psima i djecom, a kad tamo - Marcela i Disina majka!!!!

04.07.2005. u 01:25 • 0 Komentara • Print • # • ^

Velika noćna nužda + vrlo lijep dan na Slapyima

E, di je meni sad Rojžicina Sanjarica????

Cijelu noć me mučila velika nevolja!
Cijelu dugačku, sparnu, nemirnu, zgužvanu i besanu noć sanjam prokleto veliki drek koji nikako da pokakim! Vrtim se i uzdišem, ali posao da obavim nikako! U meni ogomno tvrdo govno koje ni lijevo ni desno, ni trt ni mrt!
Što li to pak znači?
Manje jesti pred spavanje???
Muke i nevolje srednjovječne egzistencije???
Strah od ronjenja???
Žudnja za analnom fazom mog pradavnog odrastanja???
Domaćice, manje zbori da ti govno ne pregori????

Zorom, čim se uskukurikaše pijetlovi, odjurih na zahod, no od posla tek šaka jada - ni traga ni glasa moćnome dreku koji me mučio vascijelu noć! Ni nakon kahve zornice nije bilo bolje sreće. Sve nešto sitno i bućkurasto, kao da sam ptica pjevica, a ne krupna zvjerka što gnoji savanu!

Ne budi lijena, sad pred bloganje potražih Internet sanjaricu i ko za vraga, pod "GOVNO", ništa. Ljudi, naime o dreku ne sanjaju.
No, onda se dosjetih lijepom hrvatskom izrazu pa sam pod IZMET našla sljedeće: "Vidjeti ga - dobri izgledi za budućnost. Stati u izmet - dobit ćete neočekivano bogastvo".

Juhuuu, juhuuu!!!! Neka para će da kapne kako god da okreneš!

PS: Fotka s jedrilicom je uvod u nastavak posta.

04.07.2005. u 00:58 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 02.07.2005.

20 Years On

Cijeli dan gledam Live Aid.
Prije 20 godina bile smo kod Mirne: Mirna, Sanjcho i ja.
Bebu Davida sam ostavila kod bake. Siroče Kolja bio je u vojsci. Pajo je putovao po Europi s ljubovcom Vicky.
Nas tri smo gledale koncert cijelu noć, a uveseljavala nas je Mirnina preluda tetka s još luđim kćerima koje su baš tom prilikom odlučile svoditi neke obiteljske račune s Mirninom mamom (koje prigodno, nije bilo doma) pa su nas zivkale na telefon i pametno šutile na drugoj strani linije. Totalni nezaboravak.
Sanja se odlučila udati za Freddyja Mercuryja iako smo je Mirna i ja upozorile da je Freddy gej.
"Nema veze", rekla je ta vječita optimistkinja.
No, kada je nastupio Mick Jagger, mače se predomislilo pa je na koncu ipak odlučila poći za debelousnim.

20 years on.
SMSala Sanjcho da je pitam je l' gleda Live Aid, ali sirota je kod staraca. Tata je teško bolestan i čini se da je došao kraj. Čut ćemo se kad bude sama.
Mirnu ne mogu dobiti, jer imam stari telefonski broj i javio mi se neki ljubazni gospodin koji za obitelj Pettingel nikada nije čuo.
Mirna je u engleskom coutrysideu, u okolici Kenta, i zabavlja se s Rosie i Jamieom koji su pri nedavnom posjetu Zgbu totalno oduševili Cixija. Mora da smo previše čitale Jane Austin, njoj se literatura fakat uvrnula u život.
Dabit u međuvremenu mrzovoljasto peče hamburgere u McDonaldsu. Veli da ne gleda Live Aid. Možda stigne vidjeti nešto kasnije navečer. Za Kolju ne znam. Pajo spava na sofi, a Vicky je u Buenos Airesu s mužem profesorom književnosti i dvoje djece.

Inače, moji fejvoriti s ovog koncerta su Scissor Sisters.

A sutra idem na White Stripes u Archu, juhu, juhuuuuuuu!!!!

PS. Oblaci su amsterdamski.

02.07.2005. u 22:11 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 01.07.2005.

Makondo

Dugačka dosadna kiša od sinoć. Pada, pada i pada. Bez prestanka.
Popodne smo sjedili pod šatorskim krilom u pivnici i kiša se slijevala s platnenog krova svakih desetak sekundi, kao da netko prazni ogromne bačve vode. U stražnjem dijelu vrta vidjela sam vrane kako skakuću po mokrim stolovima.

01.07.2005. u 16:05 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	srpanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva