virtuela

četvrtak, 30.06.2005.

Vjerin Party i Mizerni Parketar

Negdje usred noći počela je padati kiša, baš sam čitala o velikim europskim migracijama koje su zabile dva-tri čavla u lijes Zapadnog Rimskog carstva kada je počelo kapuckati. Zorom je već lijevalo kao iz kabla. Pljuštalo je do podneva.

Strava i užas! Danas smo trebali sjediti po dekicama u Riegrovyim Sadyima na partyju koji je organizirala Poetessa Vjera, a s ovom kišurinom, kam ćemo sad?

Srećom pa je Vjera bila poduzetna, nazvala pivnicu u parku, rezervirala tri stola i svakome poslala e-mail o promjeni plana. Tako da smo se na koncu ipak tamo našli, Pajo i ja, i još desetak manje-više poznatih ljudi.

Nakon četiri krigle piva i dva sata čavrljanja odvukli smo se kućama na počinak. Krava mi je pri povratku u nastupu neobjašnjivog oduševljenja, skočila na leđa i zablatila fejvorit bijelu majicu Toxic Little Bunny koju sam kupila na Moloko koncertu. Smrt Disi!!!

Inače, vijest dana je da je neki tip popizdio na parketara koji je u 15.30 h htio prekinuti s poslom i otići doma, na što mu je pobješnjeli domaćin uperio revolver u glavu i natjerao ga da posao završi!!!
Siroče je slagalo parkete još dugačka dva sata, a na koncu ga je nemilosrdni revolveraš natjerao da ispije flašu viskija! Valjda da kasnije ne bude siguran je li revolver kraj uha bio stvaran ili se samo dobro naroljao.

30.06.2005. u 23:44 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 29.06.2005.

Noći i dani

Long time no write.

Bilo je nekoliko nezaboravaka - noćnih i dnevnih.

Noć 1

Čitam Normana Daviesa, "Europe: A History" - apsolutne preporuke za one koji imaju strpljenja za knjige od 1000 stranica - kad negdje pred zoru čujem neku pernatu ljepoticu u dvorištu: "taratara-ta-ta!"
Pa opet "taratara-ta-ta!"

I bljesne mi u hipu!
Tko god da je skladao Tina Turner crnogoricu "I can't stand the rain", posudio je uvod od nepoznatog pernatog autora!

U to ime, obnovimo naša gerijatrijsko-diskografska sjećanja:

I CAN`T STAND THE RAIN
AGAINST MY WINDOW
BRINGING BACK SWEET MEMORIES
I CAN`T STAND THE RAIN
AGAINST MY WINDOW
BECAUSE HE`S NOT HERE WITH ME

HEY WINDOW PAIN
DO YOU REMEMBER
HOW SWEET IT USED TO BE
WHEN WE WERE TOGETHER
EVERYTHING WAS SO GRAND
NOW THAT WE`VE PARTED
THERE`S ONE SOUND THAT I JUST CAN`T STAND
....

Rupčiće pod nos!
Tina pati za sve nas.

Noć 2

Glupača pesja zaspala u dnevnom boravku. Ja jope, poslovično, u krevetu čitam Daviesa do ranih jutarnjih sati. Kadli - negdje oko dva ujutro Disenjko počne plakati ko luda, ali ne onako pseći kme-kme, cvil-cvil, kada u snu trzaju nogicama, nego se ova rasplakala sasvim ozbiljno i dojurila izbezumljena u spavaću sobu.

Tu mene strefi misao da nam je netko ušao u stan preko balkona koji dijelimo sa susjedima ex-Sovjetima. I ne budi lijena, hop!nem iz kreveta ter odjurim u mračni dio stana poput Ivane Orleanske u bijeloj spavaćici, s Daviesovom Europom koja brat bratu teži pet-šest kila i sasvim pristojno može poslužiti kao ubojito oružje. Srećom, u dnevnom boravku i radnoj sobi nigdje nikoga.

Pa sam se vratila u spavaću tješiti uplakanu kuju. Tko zna što je blesača sanjala.

Ali moram priznati da se i meni nekada učini - dok ležim na sofi i gledam TV - da nam nad prozorima po Vinohradskoj proleti vještica na munja-srebrnoj metli. To je od vražjih tramvajskih žica, ali daj ti to objasni Disi....

Dani

Dana se skoro ni ne sjećam. Ured, park, ured.
Jednu večer smo ispijali piva s Janellinim i Jeffovim studentima. Rasprava o Microsoft interview pitanju - koju bi od saveznih država izbacili iz SAD? Ispravan odgovor glasi: Sjevernu Dakotu. Ja sam iz nepatvorene zlobe predložila Floridu. Da se prisajedini s Castrovom Kubom.

PS. I dalje dobijam mailove od same sebe, samo što se asortiman prodaje proširio. Osim penis produživača i obavezne Viagre, sada nudim i pilule koje povećavaju ejakulaciju za 500 posto! Give your woman a sperm shower! Blago si ga meni!

29.06.2005. u 22:47 • 1 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 22.06.2005.

Produžavam penise. Jeftino!

Ujutro dobijem na službenu + privatnu adresu dva identična maila od Jure. Ništa od teksta, samo attachment "Love", sliči mi na mp3 pa se poveselih da mi Jurica šalje novi hit. No, ne budi lijena, smsam drugaru u Domovinu.

Jesi mi kojim slučajem poslao mail s attachmentom? Da nije virus?

U deset sekundi stiže odgovor:

NE OTVARAJ. NISAM NIŠTA SLAO, IZGLEDA DA JE NEKO GOVNO. BRDO LJUDI DOBILO ČUDNE MAILOVE OD MENE, A I JA OD DRUGIH. BRIŠI!

Nije to ništa, pišem ja novu poruku. Ja sam jučer dobila mail od same sebe. Prodajem produživače penisa. Na engleskom.

Za koju minutu javi se Jura:

PA KUPI... JEBI GA.

22.06.2005. u 22:41 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 21.06.2005.

A zašto mi je Blog poludio ????

Zašto, zašto, zašto ???????

21.06.2005. u 23:27 • 1 Komentara • Print • # • ^

Čečka, the Furious Snowflake !!!!

U gluho doba noći probudila me teška mačja derača.
Dva je ujutro, kraj jastuka mi upaljeno svjetlo, noćna lampa - insomnični Pajo čita svoj krimi roman dok s terase dopire sevdah.
Vidim, Lentika šmugnula pod krevet. Disa krmi u dnevnom boravku.
To se Čečka, bijesna pahuljica od 2,5 kile, mejdani s Bijelim monstrumom, prekrasnim burmanskim gadom - arogantnim i samouvjerenim prascem koji me do krvi izgrebao kada sam ga svojevremeno pogladila svojom smrdljivom capicom običnog smrtnika.
Monstrumo Biancho tri je puta veći od Crne Pahuljice.
Pa sam uzdahnula Paji u uho:
"Čečku treba spasiti".
"Već jesam", uzvratio je Pajo.
Staklena vrata od terase bila su zatvorena, a Čečka se beljila na svog krvnika s unutarnje strane.
Što će reći, pjevali su si jedno drugome kroz staklo. Ko u američkom filmu. Posjet federalnom zatvoru, preko onih telefončeka.
"Jebemtimaterpsećuseljačkukrvićudatisenapijem,
pizdodabilipizdodabogdamljevenogmesanikadaizjeo",
zavijali su svoje felino sevdalinke do dugo u noć.
Umirena spoznajom da je Pahuljica sigurna, utonuh u nemiran san do zore...

21.06.2005. u 23:25 • 1 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 19.06.2005.

Popjevka o ljeljenu

U Valdštajnskom sam vrtu srela Miloša koji mi je dao tatinu novu knjigu. Zbirka pjesama, zove se "Goblen".

Uvodna pjesma je vrlo dirljiva.
Da sam je kojim slučajem napisala ja, posvetila bih je upravo njemu.

Jer jeste o njemu.

Popjevka o ljeljenu

spaziš li, dušo, u šumi
u praskozorje, ljeljena
gdje umiče ljutoj potjeri
kroz ona stabla zelena

presvuci se u košutu!
javni se! daj mu znak!
nek pomisli da si suncokret
utonuo u mrak...

jer sve mu manje ostaje
čistine da bi jurio
hajci bi strašnoj pobjego
u snu da nije žurio

19.06.2005. u 23:15 • 0 Komentara • Print • # • ^

Pajo i Pata Patkovi

Svatko nosi svoj križ, a ja živim s Pajom Patkom.
Histerično malo čudovište koje svako malo kvakne! i skine kapicu s glave, pa je baci na pod i ljutito počne skakati u mjestu! Kvak-kvak-kvak!!!
Evo, baš je popizdio da je na webu napravio neku grešku, jer sam mu se zamislite, obratila!
Plus, nisam otvorila prozor kad je pače to zatražilo, pa kva-kva!, nije mogao disati.

Evo vam još jedne ilustracije mog tužnog Pata Patak životarenja:

Na fotografiji vidite naoko bezazlenu flašu jeftinog Bohemia Secta - u sredini, između rakije medovače i mlijeka.

Wrong!!! Bzzzzzz, bzzzzz!!!!

To je zapravo radioaktivna nuklearna jezgra, pakleni stroj, visokoeksplozivni nitroglicerin, spremište virusa velikih boginja, buteljirana Variola Vera!!!

Sect je kupljen prije više od mjesec dana, kada je Olga odlazila iz Prague College-a pa smo to zalili kod mene u uredu. Uz ovu bocu bilo je još 4-5 njezinih sestrica. Razlog zašto je nakon svega nepopijeni sect u mom frižideru treba tražiti u vražjem čepu koji se ne da ot-puk!nuti, tj. boca se ne da otvoriti. Pa je tako, kano virga intacta, preživjela tulum-rastavu sa sekretaricom Olgom.

I sad, ta je boca čamila u školskom frižideru, zajedno s učiteljskim i administracijskim marendama dok se jučeraske nisam odlučila odnijeti je doma da je proba otvoriti moj macho muškarac.

Još jedared: Wrong!!! Bzzzzzz, bzzzzzzz!!!

Kada je moj macho muškarac, u nastavku teksta Pajo Patak, vidio da se spremam ponijeti flašu na visokorizičan put od 400 metara, koliko traje Odiseja od škole do stana, pao je u afan i počeo vikati da on neće hodati s nesigurnom flašom koja čeka da eksplodira u njegovim rukama, odfikari mu desnu nogu i lijevo oko i zauvijek ga obogalji!!!

Kad sam ga pitala na kakvim je to danas drogama, odgovoreno mi je da su pjenušci poznati asasini ter da on ne preuzima rizik uništenja sebe i okoline nepouzdanom flašom!

E, ondak sam flašu skoro otvorila tako da mu je razbijem o pametnu kanadsku glavu, no kako to ipak nisam učinila, odlučila sam mu postaviti par naoko bezazlenih pitanja.

Za početak, kako je flaša došetala do našeg frižidera? Tko je taj neznani heroj koji je hrabro dopremio ubojiti teret?

Bila sam to innocent Ja!

Iz Juliusa Meinela u susjedstvu, dovukla sam do škole pet-šest sectova, ni ne sluteći da mi se u plastičnoj vrećici kriju krvožderne ubojice! Sada tražim Orden kralja Trpimira i prvoboračku mirovinu.

Ondak sam ga još pitala je li ikada na cesti vidio cisternu s oznakom "Opasan teret" a da se u njoj prenose flaše šampanjca???

Rekoh mu to s blagim osmjehom na licu kakav obično imamo kada se obraćamo umno poremećenima ili sasvim maloj djeci.

Uzalud.
Ništa nije pomoglo.
Pajo na kraju nije ni bocu otvorio. Veli, ne može.

Vrijeme je da si nađem ljubavnika.

PS. Super vikend. Sunčan. Provela sate u parku s kujom, čitajući Dašu Drndić, "Leica format", (Meandar 2003). Jako dobra knjiga, no teškaaaaa... Podsjeća me mrvu na Elfriede Jelinek, samo što s Drndićkom suosjećam, a s Elfriede ne.

19.06.2005. u 22:20 • 0 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 15.06.2005.

Teacup Storm iliti Bura u šalici za čaj lokalne art scene

Uvod

Prije dvije godine Giancarlo Politti, izdavač Flash Art-a, i ljubovca mu Helena Kontova, zajedno s Milanom Knižakom, šefom češke Nacionalne galerije, pokrenuše Prague Biennale. Velika prigoda s ambicijom da konkurira Veneciji.
Ondak su se Flešartovci isposvađali s Knižakom, što oko para, a što oko 'koncepcijskih' razlika. Bit će da je bilo i tzv. "osobnih razilaženja", jerbo u tom trijumviratu ne znaš tko je sebi važniji, a za dva gurua na jednom bienalu mjesta ne može biti.
Pa su se uz mnogo medijske dreke spektakularno razišli.

Zaplet

Milan Knižak je inače notorni Hitler iz češkog umjetničkog sokaka, a zahvaljujući političkim kontaktima iznimno je utjecajan pa je donedavno figurirao kao strah i trepet lokalne art scene. Ako se zamjeriš Knižaku, jebao si ježa, nešto u tom stilu.

Osim šefovanja Nacionalnom galerijom, Knižak je drmao i Akademijom likovne umjetnosti, gdje se ukuvao sukob s Knižakovim nemesisom, razvikanim umjelcem i art-profesorom Jiryjem Davidom.
Pa je nakon sraza Titana David odletio s Akademije i zaposlio se u alternativnom UMPRUM-u gdje sad predaje multimediju, tko će ga znati...

U međuvremenu su Knižaku podkresana krila na Akademiji + isprofilirao se cijeli pokret lokalnih artista koji ga javno ne podnose. Najekstremniji primjer protuknižakovskog semtimenta bilo je javno kakanje pod Knižakovim platnom u Nacionalnoj galeriji - ovaj gerilski performance izvela je umjetnička grupa Rafani.
Meni je samo žao one jadne čistačice koja je taj umjetnički artefakt morala počistiti.

Daklem, Knižak više i nije toliko značajan, no u jednome je uspio - ljudi se razilaze po pitanju njegove persone na jedan doista ekstreman način - ili si ZA ili si PROTIV Knižaka, i između dvije grupe nema previše mostova.

Zaplet ide dalje...

E sad, došlo doba da se ljubav proba pa su Politti i Kontova krenuli spremati drugo praško bienale. Međutoa, u pitu im se posrao Knižak koji se dao na identičan zadatak, smatrajući da i on ima pravo organizirati akciju istoga tipa.
Pa su se isposvađali jope - tko je legitimni nasljednik ove umjetničke akcije?
Polittijevima se pridružio Jiry David sa svojom osobnom anti-Knižak agendom tako da se cijela priča oko bijenala pretvorila u masovnu svađu i uzajamno optuživanje antiknižakovskih progresivaca i proknižakovskih establishment izdajica.
Rezultat sukoba je sasvim zadovoljavajući. Imamo dva bijenala. Ovaj Knižakov se zove Drugi Pogled. Taj još nisam vidjela.
Ovaj Polittijev jesam.

Trachevi s terena

Tihana je radila na pripremama i otvorenju - odgovorno tvrdi da su Politti i Kontova apsolutno ludi u najgorem smislu te riječi. Zli, agresivni i umišljeni.
Također, kaže da joj nikada u životu nije prišlo toliko ljudi s identičnim pitanjem "Don't you know who I am?" kada im je pokušala naplatiti capuccino ili odbila predati sedmi primjerak kataloga i reklamne taškice besplatno.
Samo otvorenje bilo je vrlo kaotično, no to za tako velike akcije ne bi trebalo biti iznenađujuće. Najbolja epizoda bila je s nekom slikaricom koja je popizdila da su joj sliku izvjesili naopačke. Što reći? Rizici apstrakcije.

Osobni dojmovi

Svidjela mi se Katarzyna Kozyra i njezina Olympia.

Ekskluzivno & Šokantno!!!!

Jedino što me doista šokiralo na sajmu provokacije i šokantnog bio je plakat na ulazu - "Bojkotirajte Knižakove bijenale!!!" - i pano kod recepcije posvećen Knižakovom liku i djelu. Samo što nisu izvjesili figuru cijeloga lika u prirodnoj veličini, onak izrezanu u kartonu pa da se posjetitelji natječu u bacanju bodeža u nesretnog Milana.
Za boga miloga, Knižak je očito zvečka, ali ovako infantilnu reakciju ne bih očekivala od ozbiljnih ljudi i ljubitelja umjetnosti! Znači, trebamo bojkotirati 200 njihovih kolega i sve što ti ljudi rade, jerbo se par ljudi iz organizacijskog odbora ispičkaralo??? Baš krasno.

PS. Veli Tile da je na otvorenju svirao band u kojem pjeva Polittieva adolescentna kći. Ista špijunka tvrdi da je to konkretno iskustvo bilo nešto p-r-e-s-t-r-a-š-n-o!!! Kaže da je cura inače simpa i normalna za razliku od ostatka Flash Art kamarile koja si umišlja da im je DNA drugačiji od ostatka vrste, ali da siroče pjevati ne umije i da je cijelo iskustvo bilo vrlo embarassing.

15.06.2005. u 14:37 • 0 Komentara • Print • # • ^

subota, 11.06.2005.

Pod novim krovovima

Jučeraske smo otišli u organizirani posjet gradilištu Lofty gdje bismo, optimistički govoreći, trebali useliti oko Božića. Ovo je prvi poljubac u novom staništu.

Danaske sam pogledala Prague Biennale o čemu ću podrobnije nekom drugom prilikom. Kako Miloš reče, "za svakog ponešto, ali ništa da se usereš". Vrijeme je za pripremanje večere - kasnije idemo kod Remyja na pederbal.

11.06.2005. u 19:36 • 1 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.06.2005.

Molim, ovu foto priču čitati odozdo prema gore - ovo je zadnja fotka. Moje nove naušnice urbi et orbi - premijerno nošenje na Simonovoj svadbi

Tek da pokažem nove Swarovski naušnice koje su ZAPRAVO skriveni radio predajnici.
Za ženu na tajnom zadatku pod kodnim imenom spermolov.
Ako ste priču pročitali s prave strane, bit će vam jasno o čemu zborim...

09.06.2005. u 23:56 • 0 Komentara • Print • # • ^

Ovako je završio gulaš

Naćuljenih ušiju pozorno slušam... Gulaš je cover up.

09.06.2005. u 23:49 • 0 Komentara • Print • # • ^

Dr Spermatozoid

Gospodin u bijeloj košulji je Dr Spermatozoid.
On i ovaj drugi gospodin u prugastoj košulji su sjedili tik do mene i glasno komentirali kvalitetu sperme gospodina u bijeloj košulji. Koji se baš taj dan dao izmjeriti pod mikroskopom svoje buduće češke mladenke, inače liječnice. Gospodična doktorica se (mudro!) prije braka odlučila vlastitim očima uvjeriti u prokreacijske sposobnosti budućega supruga.
Dječko je prošao na sperma-testu pa se na sav glas hvalisao ludim plivačima u vlastitim mošnjama - dok ga je prugasti sa zavišću slučao.
Konverzacija traje dok ja srčem gulaš u stolcu do njih.
Ni ne slute da radim za međunarodnu terorističku udrugu otimačica tzv. Super Testis mužjaka. Čije super testise, nakon otmice, cijedimo do iznemoglosti. Okrutno. Do posljednje kapi.

09.06.2005. u 23:36 • 1 Komentara • Print • # • ^

A ovo je Simonova Vjera, (jerbo ima i Luda Pjesnikinja Vjera)

Daklem, ovo je Simonova ljubovca, a sada i zakonita - Vjera.
Vjera ima dvoje djece iz prethodnog braka, mislim dečka i curu. Curu sam vidjela, to je zapravo djevojka - slađušna teenagerica.
Ništa više ne znam o Vjeri.

09.06.2005. u 23:28 • 0 Komentara • Print • # • ^

Ovo je Simon

Ovo je gosn Simon.
Koji radi u grafičkom studiju DoD.
Simon je Britanac, Dougov dugogodišnji praški poznanik, ne bih rekla prijatelj.
Prvi put sam ga vidjela u mondenoj restoraciji Kogo, opako pijanog, u društvu vrlo nadrkane bivše djevojke, u zadnjoj fazi raspadanja njihove očigledno nesretne veze.
Kada su konačno prekinuli Simon se iznenađujuće brzo upristojio - prestao je piti i počeo se prati (prema pristranom izvješću bivše djevojke koju sam srela u nekoliko navrata).
BTW Ruku na srce, kada se sjetim Simonove bivše, vjerojatno bih se uz nju i sama propila + zaboravila na higijenu...

E, ondak je Simon u Riegrovyim sadima (parku) upoznao svoju buduću - Vjeru. (Zahvaljujuci Vjerinoj kujici čijeg se imena momentalno ne sjećam).

09.06.2005. u 23:13 • 0 Komentara • Print • # • ^

Još photoshop vježbanja

Ovo sam zorom dobila od gosn Dagoberta - kao podsjetnik na davne dane ljubavi između krave i mene (prije nego je izjela moju srebrnu Birku).

Ovo je zorom stiglo od Dagoberta na email - "Those were the days" - podsjetnik na davne dane ljubavi, prije nego je krava izjela moju srebrnu Birku.

Dugujem Simonovu svadbu.

Prije sutrašnje, Magdine.

09.06.2005. u 22:58 • 0 Komentara • Print • # • ^

nedjelja, 05.06.2005.

Niccolo de Krizhanitjeva

Nezaboravna pripovjetka drage prijateljice Suzi J. o izvjesnom gosn Nikoli iz Križanićeve.

Daklem, prije par dana, pred ulazom u haustor u Križanićevoj, Suzi čeka tipa iz Elektre kada joj se ničim izazavan približi postariji gospodin, pristojnog, no trunku pohabanog izgleda.
Ter upita:
"Oprostite, smijem li vam se obratiti?".
Suzi veli:
"Izvolite".
Postariji će gospodin:
"Ja sam danas izvan sebe. Dogodilo se nešto strašno... Ako se ja danas ne šlagiram....".
Suzi, širom otvorenih očiju:
"XYZQ?".
"Eto vidite, ja svoju ženu volim kao i prvoga dana... A u braku smo, ima tome već 50 godina... No, ona mi je danas rekla tri stvari kakve nikada, u svih 50 godina braka, ona nije izrekla!"
Suzi - XYZQ i dalje.
"Bože, kako da to izustim.... Prvo, rekla mi je (DRAMATSKA PAUZA) - Nikola, odi u kurac!...
(DRAMATSKA PAUZA OPET).
Onda mi je rekla, Nikola, nisi ni za šta!...
(DRAMATSKA PAUZA JOPE).
A onda, vidite ona nikada do sad nije bila vulgarna žena, ali onda mi je rekla (DRAMATSKA PAUZA) - Već se 20 godina jebajem s Joškom!...
(DRAMATSKA PAUZA)
...A, ja nisam Joško!!!....".

Tu Suzi stvarno nije znala što da izusti, no Nikola ju je preduhitrio:
"Ne! Ne trebam savjeta! Idem sad na Ranžirni!".

U to se pojavi tip iz Elektre i Nikola se uputi na Ranžirni.

No, Suzi nije vrag dao mira pa je malo zvjerala s prozora na ulicu te je uskoro opet vidjela Nikolu, ovaj put kako priča svoju tužnu storiju nekoj drugoj ženi. Daklem, nije otišao na Ranžirni.
Za par dana ga je opet vidjela kako priča s nekim curama iz gimnazije.

I tak - ispripovijedim ja ovu zgodu škvadrici kod Sanjcho u Nodilovoj i tu krenu pripovjetke o šizofreniji i anegdote tetke Kristle o dvjema svojim kolegicama.

Nesretna Tonka koja je prije par godina završila na bolovanju kada je nasred Zvonimirove počela konverzirati s anđelima. Sirotica se u međuvremenu vratila na posao, no baš neki dan, usred poslovnog doškolovavanja sirota je legla pod stol i počela roktati.

A nedavno se i kolegica iz Dalmacije zavezala za jarbol u ratnoj luci Lora ter počela neartikulirano vikati sve dok je nisu odveli momci u bijelim ogrtačima.

U Nodilovoj se ispilo 5-6 flaša pjenušca, u čemu je neumorno prednjačila tetka Kristla. Molim da obratite pozornost na Kristline kolumne na portalu Gay.
Inače, jučer sam pročitala stvarno osvježavajuću knjigu "Snajperist" od Suzane Abspoel Đođo (Meandar 2004) čiji me stil neodoljivo podsjeća na Kristline kratke priče koje ćemo objaviti pa makar i posthumno!

PS. Natrag na Nikolu i bračne nesporazume - neki dan pričam telefonski s bakom koja se od svoga muža, moga djeda, rastavila davne 1949. godine (alal joj vera!). I veli baka kako joj je nedavno telefonirao prvi muž i predlaže da je posjeti, tj. da se njih dvoje nađu na čvenku sad kad je ona udovica, a on po drugi put rastavljen.
Baka mu veli - "Ni govora. Ne dolazi u obzir".
A stari vrag: "Ta, ljudi smo...".
A stara vragica: "Ti si možda u redu čovjek, ali ja nisam...".

Prepredenjakuša stara...

05.06.2005. u 23:27 • 0 Komentara • Print • # • ^

Kako se Geoffrey Klempner obogatio i još ponešto

Konačno jope tuten, nakon turneje po Rodnoj Grudi.

Daklem, dugujem vam:

(1) predavanje Geoffreyja Klempnera + kolač s Jimom Mitchellom,
(2) posljednju večeru kod Sanjcho u Zgbu, priču o Nikoli iz Križanićeve + zgode i nezgode tetke Kristle, ter
(3) Simonovu svadbu i Muzejsku večer.

Top news je da mi je Disa izgrizla srebrnu Birkenstokicu zbog čega je skoro ubijena. Ako netko hoće veliku, zmazanu, razmaženu i priglupu kuju, neka se javi! Šinterima plaćam duplu dudaru!

Geoffrey Klempner

Dete bečkih jevreja, useljenika u Britaniju kad je vrag pokucao na vrata 30-tih, Geoffrey Klempner danas obitava u Sheffildu sa ženom slikarkom i tri kćeri teenagerice, zbog čega ga instantno! svrstamo u tragične likove recentnih poznanstava.
Geoffrey je daklem, gostovao u Prague Collegeu pa je mene nekako zapalo da ga izvedem na ručak odmah po dolasku. Ne budi lijena, uhvatih profesora Klempnera pod ruku pa se zaputismo u Ztrati a nalezi krčmetinu u Vinohradskoj gdje služe gulaš od divljači i dobro pivo. Tamo se Geoffrey i ja podnapismo pa kao pravi beer-buddies jedno drugome otvorismo dušu. Dobih filozofsku lekciju iz prve ruke, jer Geoffrey ni pijan ni trijezan ne umije govoriti ni o čemu drugome.
Geoffrey je zanimljiv po tome što je "profesionalni" filozof-biznismen. Poput slavnih predaka Sokrata, Platona i Aristotela, živi od podučavanja filozofije, no zanimljiv je po tome što za razliku od većine suvremenika, on ne predaje u sklopu akademske zajednice nego je pokrenuo filozofski biznis - online kurs Pathways to Philosophy na koji mu se javljaju uglavnom srednjovječni biznismeni koji su se etablirali, zaradili nešto novaca i sada se žele posvetiti bitku i ontologiji.
Kako Geoffrey iz razumljivih razloga mora održavati bliske veze s poslovnom zajednicom, u zadnje se vrijeme bavi etikom i korporativnim upravljanjem, temom koja je beskrajno popularna u poduzetničkim krugovima. Zaintersirani nek' kliknu na Philosophy for Business. Njuškicu mu možete vidjeti na Prague College webu.
Samo da dodam da i iza Geoffreyjevog uspješnog poduzetništva stoji gospođa Klempner (to sam saznala zahvaljujući alkoholu), kojoj je puknuo film s troje djece i mizernom profesorskom plaćicom pa je Geoffrey htio-ne htio morao zaraditi koju funtu sterlinga više. Tek da se zna.

Jim Mitchell

Daklem, Dougov tata nam je još zimus dojavio da će se u Pragu ovijeh dana ukazati njegov stari kolega Jim Mitchell - direktor srednje škole u kojoj je tatek svojevremeno predavao. Pa se Jim Mitchell fakat ukazao, zajedno s gospođom, pa je Doug s njima večerao, a ja sam im se pridružila nešto kasnije, samo na kavi i kolačima. Lijepo smo se ispripovijedali pa sam pri tome saznala da je Jim oridjidji Škot (žena i on su iz Praga otišli dva tjedna u Edinburgh obilaziti mnogobroju svojtu) pa ga je kao mlaca zapalo da služi vojsku u regimenti svoga oca (tako su nekada slali u vojsku mlade Britance - pogledaju gdje ti je otac služio) - a koja je pak dobila u zadatak čuvati Zonu A grada Trsta od Titovih partizana. A baš sam taj dan s klincima radila Trst 1945! Jim se sa smijehom sjećao da je neka pijana škvadra zalutala u Zonu B pa su se jako iznenadili kada su završili u Ljubljani u vojnom zatvoru. Iz njegovih se priča nije dalo zaključiti da je tamo bila neka teža panika (unatoč knjigama koje tvrde drugačije), no treba uzeti u obzir da je Jimu u to doba bilo 17 godina, a da veće klanje hvalabogu nije vidio pa su mu Trieste i pijani sunarodnjaci u (kratkotrajnom!) komunističkom pritvoru najozbiljnije vojno iskustvo. Kasnije je emigrirao u Kanadu i bavio se odgojem djece i omladine, a ne Željeznom zavjesom.

Toliko.

Još samo vijest da mi cijelu večer sms-a izvjesni Steve o kojem nemam pojma ni tko je ni što je, a ovaj me uporno poziva u neki bar kod Andjela + tvrdi da smo se upoznali kad sam bila pripita. Mislim da je to nečija zeka-peka, jerbo ni trijezna a ni pripita ne znam broj vlastitog mobitela. Uostalom, kakav je to muškarac koji damu podsjeća da je bila pripita?!? Neka pije sam!

05.06.2005. u 22:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

1001 praška noć

Natasa Babic

Create Your Badge

UDIJELI SIROTINJI - KUPI PRIMJERAK!!!

adopt your own virtual pet!

Bond djevojka u mirovini:
Vila Zaboravka

Plaćeni Oglas

Agnus Diabolik
Babl
Belka
CatMarica
Daathian
Delfina
Dvizga
Markiz
Marole!
Nemanja
Remi
Skaska
Spada
Srdelica
Stroke
SuziQ
Zub
Wall
Xiola
ŽTP Zelengrad

Igraju

Virtuela - Žena Koja Tajnu Zna
Bajo - Mladić Meka Srca i Tvrda Uda - nešto kao muž
Daćko Sraćko aka Fabio - Sin na dalekom otoku, miljenik žena i ovaca
BelzeBuba aka Gica Galaksija - Kći sisanče

NEPRIJATELJI

Draguljče - Zla Pajina sestra sa shoe-size-IQ-om ; sanja karijeru u filmu
Sabrina - Zla Pajina majka, pati od alergije na električne žarulje, sanja Virtuelu
Kasper - Pajin otac, sanja vinski gulaš, safaladu, srneći hrbat...

PRIJATELJI

Sanjcho - Žena koja je prehranila The Svadbas
Kum Bojko - Bubnjar i antiglobalist
Erik Degenerik - On Stvara Svet Oko Sebe
Tetka Kristla - Žena koja umije prepoznati dobru štiklu
Suzi J. - Društveni kroničar i posrnula makrobiotičarka, SMS pal
Tihana - Glumica i Ex-Cimerica

ZOO Cast:

Disa - Pajina extramaritalna ljubovca
Lentilka i Čečka aka Marx & Engels - Mačke koje ne poštuju privatno vlasništvo
Mara - Maca Patrijarh - RIP
Milivoj - Jednooki mačak Legenda - RIP
Antonio aka Tonči - Najdeblji mačak na Islandu
Mitzuko aka Cuki - Maca Padobranka - RIP
Kali - Felino-Ljepotica, Kum Bojkova konkubina
Jurica - Mačak-Huligan, nezakoniti Erikov sin s ladanja u okolici Tabora
Dali - Pas Nakazić - RIP
Mafla - Maca Generalica
Ajka - Debela Kuja
Brok - Disin prijatelj i susjed
Tara - Disina prijateljica
Moretti & Co. - Toskanski zečevi - RIP
Mora - Kuja Asasin

...Lista se kontinuirano nadopunjuje....

Arhiva